Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Uživam da provodim vreme s mladima iz skupštine

BIBLIJA MENJA ŽIVOTE

Voleo sam bejzbol više od svega!

Voleo sam bejzbol više od svega!
  • GODINA ROÐENJA: 1928.

  • ZEMLJA ROÐENJA: KOSTARIKA

  • U PROŠLOSTI: ZAOKUPLJEN SPORTOM I KOCKANJEM

MOJ NEKADAŠNJI NAČIN ŽIVOTA

Odrastao sam u Limonu, lučkom gradu na istočnoj obali Kostarike. Bio sam sedmo od osmoro dece u našoj porodici. Majka nas je sama odgajala pošto nam je otac umro kad sam imao osam godina.

Od malih nogu sam igrao bejzbol. U tinejdžerskim godinama sam počeo da igram u amaterskoj ligi. Kada sam imao dvadesetak godina, primetio me je jedan lovac na talente i pitao me da li bih profesionalno igrao za jedan tim u Nikaragvi. Ali pošto onda ne bih mogao da se brinem o svojoj majci, koja je u to vreme bila bolesna, odbio sam ponudu. Kasnije sam pozvan da igram za kostarikansku reprezentaciju, za koju su birali igrače iz amaterske lige. Ovog puta sam pristao. U reprezentaciji sam bio od 1949. do 1952. i igrao sam na Kubi, u Meksiku i Nikaragvi. Dobro mi je išlo. Jednom sam čak 17 utakmica zaredom odigrao bez greške. Uživao sam kad je publika navijala za mene.

Nažalost, živeo sam nemoralno. Imao sam samo jednu devojku, ali sam je uvek varao. Takođe sam se opijao. Jednom sam se toliko napio, da se sutradan uopšte nisam sećao kako sam dospeo u svoj krevet. Igrao sam domine za novac, a i igre na sreću.

U međuvremenu je moja majka postala Jehovin svedok. Pokušavala je da me zainteresuje za Bibliju, ali u to vreme me je zanimao samo sport. Kad sam trenirao, nisam čak ni glad osećao. Bio sam stopostotno usredsređen na igru. Voleo sam bejzbol više od svega!

Međutim, kad sam imao 29 godina, ozbiljno sam se povredio na jednoj utakmici pokušavajući da uhvatim loptu. Oporavio sam se, ali više nisam mogao da profesionalno igram bejzbol. Doduše, ostao sam u svetu bejzbola — postao sam trener jednog tima u amaterskoj ligi.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMENILA ŽIVOT

Godine 1957, došao sam na kongres Jehovinih svedoka koji se održavao na stadionu na kom sam nekada igrao. Sve je bilo toliko drugačije u odnosu na ono što sam navikao da vidim na utakmicama. Svedoci su bili pristojni i mirni za razliku od strastvenih navijača. To je na mene ostavilo takav utisak da sam odlučio da proučavam Bibliju sa Svedocima i da idem na hrišćanske sastanke.

Bio sam oduševljen onim što sam saznao. Primera radi, saznao sam da je Isus prorekao da će u poslednjim danima njegovi sledbenici propovedati dobru vest o Božjem Kraljevstvu po celom svetu (Matej 24:14). Takođe me je zadivilo to što oni na tome ne zarađuju. To se slaže sa onim što je Isus rekao: „Besplatno ste dobili, besplatno i dajte“ (Matej 10:8).

Upoređivao sam ono što sam saznavao iz Biblije sa onim što sam video kod Jehovinih svedoka. Impresioniralo me je to koliko truda posvećuju propovedanju dobre vesti o Božjem Kraljevstvu širom sveta. Videlo se da su nesebični, kakvi i treba da budu Isusovi sledbenici. Zato, kada sam pročitao Marka 10:21 i tamo video kako je Isus pozvao jednog mladića da bude njegov sledbenik, poželeo sam da i ja to budem.

Doduše, nisam uspeo da odjednom sve promenim. Na primer, godinama unazad sam svake nedelje igrao lutriju i to uvek sa svojim „srećnim brojem“. Ali onda sam u Bibliji saznao da Bog osuđuje one koji veruju u „boga Sreće“ i one koji su pohlepni (Isaija 65:11; Kološanima 3:5). Zato sam odlučio da prekinem s tim. Prve nedelje nakon što sam prestao da uplaćujem lozove, moja kombinacija je bila dobitna! Smejali su mi se što nisam igrao te nedelje i nagovarali me da ponovo počnem, ali nisam popustio. Više se nikad nisam kockao.

Krstio sam se na kongresu Jehovinih svedoka 1958. godine. Još istog dana je bilo ispitano da li sam se potpuno promenio (Efešanima 4:24). Po povratku u hotel, ispred sobe me je čekala bivša devojka. „Hajde, Semi, da se malo zabavimo!“, rekla mi je. Odlučno sam rekao da neću i podsetio je da sada poštujem biblijska moralna merila (1. Korinćanima 6:18). „Šta?“, razočarano je uzviknula. S nipodaštavanjem je prokomentarisala biblijsko gledište o polnom moralu i nagovarala me je da ponovo budemo zajedno. Samo sam ušao u sobu i zaključao vrata. Srećan sam što se nikad nisam vratio starom načinu života.

KAKO MI JE TO KORISTILO

Mogao bih knjigu da napišem o tome koliko mi je značilo to što sam život uskladio s Biblijom. Zahvaljujući tome imam divne prijatelje i srećan i ispunjen život.

Još uvek volim bejzbol, ali sam stvari postavio na svoje mesto. Imao sam slavu i novac, ali to je bilo kratkog veka. Međutim, moje prijateljstvo s Bogom i međunarodno bratstvo kom pripadam trajaće zauvek. Biblija kaže: „Svet prolazi i njegova želja, ali onaj ko vrši Božju volju ostaje zauvek“ (1. Jovanova 2:17). Sada volim Boga Jehovu i njegov narod više od svega!