Marko 10:1-52

  • Brak i razvod (1-12)

  • Isus blagosilja decu (13-16)

  • Pitanje bogatog čoveka (17-25)

  • Odricanja radi Kraljevstva (26-31)

  • Isus ponovo govori o svojoj smrti (32-34)

  • Jakovljeva i Jovanova molba (35-45)

    • Isus – otkupnina za mnoge (45)

  • Isus vraća vid Vartimeju (46-52)

10  Zatim je otišao odande, prešao Jordan i došao u područje koje se graniči s Judejom. Oko njega se opet okupilo mnoštvo ljudi i on je ponovo počeo da ih poučava, kao što je to i ranije činio.+  Tada su mu prišli fariseji s namerom da ga iskušaju i upitali su ga: „Da li čovek sme da se razvede od svoje žene?“+  A on im je odgovorio: „Šta vam je Mojsije zapovedio?“  Rekli su: „Mojsije je dozvolio mužu da ženi napiše potvrdu o razvodu i da se razvede od nje.“+  Isus im je rekao: „Zbog okorelosti vašeg srca+ napisao vam je tu zapovest.+  Ali na početku stvaranja Bog* je ’načinio muškarca i ženu.+  Zato će čovek ostaviti svog oca i svoju majku,+  pa će njih dvoje biti jedno telo.‘+ Tako nisu više dvoje, nego jedno telo.  Dakle, što je Bog sastavio*, čovek neka ne rastavlja.“+ 10  Kad su se vratili u kuću, učenici su ga ponovo pitali o tome. 11  On im je rekao: „Ko se razvede od svoje žene i oženi se drugom, čini preljubu+ prema prvoj. 12  I ako se žena razvede od muža pa se uda za drugog, čini preljubu.“+ 13  Ljudi su mu dovodili decu da ih dotakne*, ali učenici su ih prekoravali.+ 14  Kad je Isus to video, naljutio se i rekao im: „Pustite decu da dođu kod mene. Ne branite im, jer takvima pripada Božje Kraljevstvo.+ 15  Verujte mi, ko ne primi Božje Kraljevstvo poput deteta, neće ući u njega.“+ 16  I uzeo je decu u krilo i blagosiljao ih, polažući ruke na njih.+ 17  Kad je polazio na put, dotrčao je jedan čovek, pao pred njim na kolena i upitao ga: „Učitelju dobri, šta moram da radim da dobijem* večni život?“+ 18  Isus mu je rekao: „Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar, osim jednoga, Boga.+ 19  Zapovesti znaš: ’Ne ubij‘,+ ’Ne učini preljubu‘,+ ’Ne ukradi‘,+ ’Ne svedoči lažno‘,+ ’Ne varaj‘,+ ’Poštuj svog oca i svoju majku‘.“+ 20  A on mu je rekao: „Učitelju, držim se svega toga još od svoje mladosti.“ 21  Tada ga je Isus pogledao, osetio naklonost prema njemu i rekao mu: „Jedno ti nedostaje: Idi, prodaj ono što imaš i daj novac siromašnima pa ćeš imati blago na nebu. A onda pođi za mnom*.“+ 22  Kad je to čuo, čovek se rastužio i otišao je žalostan, jer je imao velik imetak.+ 23  Pogledavši unaokolo, Isus je rekao učenicima: „Kako će teško biti bogatima da uđu u Božje Kraljevstvo!“+ 24  Te reči su iznenadile njegove učenike. A Isus im je ponovo rekao: „Deco, kako je teško ući u Božje Kraljevstvo! 25  Lakše je kamili da prođe kroz iglene uši nego bogatašu da uđe u Božje Kraljevstvo.“+ 26  A oni su se još više začudili i upitali su ga*: „Ko se onda može spasti?“+ 27  Pogledavši u njih, Isus im je rekao: „Ljudima je to nemoguće, ali Bogu nije. Bogu je sve moguće.“+ 28  Tada mu je Petar rekao: „Mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom.“+ 29  Isus je rekao: „Verujte mi, nema nikoga ko je ostavio kuću ili braću ili sestre ili majku ili oca ili decu ili njive radi mene i radi dobre vesti,+ 30  a da neće sada, u ovom vremenu, dobiti stostruko: i kuće i braću i sestre i majke i decu i njive, s progonstvima,+ a u poretku* koji dolazi večni život. 31  Ali mnogi koji su prvi biće poslednji, a poslednji prvi.“+ 32  Dok su putovali u Jerusalim, Isus je išao ispred njih. Učenici su bili zadivljeni, a oni koji su išli za njima bojali su se. On je ponovo poveo dvanaestoricu na stranu i počeo da im govori o onome što treba da mu se dogodi:+ 33  „Evo, idemo u Jerusalim. Sin čovečji biće predat svešteničkim poglavarima i poznavaocima Zakona. Oni će ga osuditi na smrt i predaće ga ljudima iz drugih naroda, 34  koji će mu se rugati, pljuvati ga, bičevati i ubiti, a on će posle tri dana uskrsnuti.“+ 35  Jakov i Jovan, Zevedejevi sinovi,+ prišli su mu i rekli: „Učitelju, hteli bismo da te zamolimo da učiniš nešto za nas.“+ 36  On ih je pitao: „Šta hoćete da učinim za vas?“ 37  Odgovorili su mu: „Kad budeš bio u svojoj slavi, dopusti da jedan od nas sedi s tvoje desne strane, a drugi s leve.“+ 38  Isus im je rekao: „Ne znate šta tražite. Možete li da pijete iz čaše iz koje ja pijem ili da se krstite krštenjem kojim se ja krstim?“+ 39  Oni su mu odgovorili: „Možemo.“ Tada im je Isus rekao: „Pićete iz čaše iz koje ja pijem i krstićete se krštenjem kojim se ja krstim.+ 40  Ali ja vam ne mogu dati da sedite s moje desne i s moje leve strane. Ta mesta pripadaju onima kojima je to moj Otac namenio.“ 41  Kad su to čula ostala desetorica, naljutila su se na Jakova i Jovana.+ 42  Ali Isus ih je pozvao k sebi i rekao im: „Znate da vladari gospodare narodima i velikaši ih drže pod svojom vlašću.+ 43  A među vama ne sme da bude tako. Nego ko hoće da bude velik među vama, neka vam bude sluga,+ 44  i ko hoće da bude prvi među vama, neka bude svima rob. 45  Jer ni Sin čovečji nije došao da mu služe, nego da služi+ i da svoj život* da kao otkupninu za mnoge.“+ 46  Potom su došli u Jerihon. Kad su on i njegovi učenici s mnoštvom naroda izlazili iz Jerihona, Vartimej (Timejev sin), slepi prosjak, sedeo je pored puta.+ 47  Kad je čuo da prolazi Isus Nazarećanin, povikao je: „Isuse, Sine Davidov,+ smiluj mi se!“+ 48  Mnogi su ga ućutkivali, ali on je još glasnije vikao: „Smiluj mi se, Sine Davidov!“ 49  Tada je Isus zastao i rekao: „Pozovite ga.“ I pozvali su slepog čoveka i rekli mu: „Ne boj se! Ustani, zove te.“ 50  On je zbacio sa sebe svoj ogrtač, skočio na noge i došao do Isusa. 51  Tada ga je Isus upitao: „Šta hoćeš da učinim za tebe?“ A slepi čovek mu je odgovorio: „Raboni*, učini da progledam.“ 52  Isus mu je rekao: „Idi, tvoja vera te je izlečila.“+ I odmah je progledao+ i pošao za njim.

Fusnote

Doslovno: „on“.
Doslovno: „stavio u isti jaram“.
To jest da ih blagoslovi.
Doslovno: „nasledim“.
Izraz „poći za Isusom“ koristi se u prenesenom smislu i znači postati Isusov sledbenik.
Ili možda: „jedan drugog“.
Ili: „svetu; veku“. Videti Rečnik pojmova, „Poredak“.
Ili: „dušu“.
„Raboni“ znači „učitelj“.