Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zapis na klinastom pismu u kom se nalazi ime Tatanu

Precizna do detalja

Precizna do detalja

Da li arheološki dokazi potvrđuju ono što je zapisano u Bibliji? U jednom časopisu koji se bavi biblijskom arheologijom, 2014. je izašao članak u kom se navodi da arheološka otkrića potvrđuju da je postojalo „najmanje 50 osoba“ koje se spominju u hebrejskom delu Svetog pisma (Biblical Archaeology Review). Na toj listi bi se mogla naći još neka imena. Primera radi, pogledajmo šta je arheologija otkrila o čoveku po imenu Tatnaj.

U jednom periodu istorije je Jerusalim pripadao prostranom Persijskom carstvu. On se nalazio sa zapadne strane Eufrata, na području koje su Persijanci nazivali područje „s one strane Reke“. Nakon što su osvojili Vavilon, Persijanci su oslobodili jevrejske zarobljenike i dozvolili im da obnove Jehovin hram u Jerusalimu (Jezdra 1:1-4). Međutim, ljudi s tog područja su se protivili izgradnji hrama. Da bi je obustavili, lažno su optužili Jevreje za pobunu protiv Persije (Jezdra 4:4-16). Tokom vladavine kralja Darija I (522-486. pre n. e.), persijski namesnik po imenu Tatnaj je dobio zaduženje da to ispita. Biblija kaže da je on bio „namesnik s one strane Reke“ (Jezdra 5:3-7).

Pronađeni su mnogi zapisi na klinastom pismu u kojima se spominje Tatnaj. Pretpostavlja se da je to dokumentacija koja je pripadala jednoj porodici. Jedan od tih zapisa, koji je očigledno bio ugovor o transakciji, datira iz 502. pre n. e., što je bila 20. godina vladavine kralja Darija I. Taj ugovor je zanimljiv zato što je svedok spomenute transakcije bio sluga „Tatanua, namesnika s one strane Reke“, to jest Tatnaja o kom je pisao biblijski prorok Jezdra.

Koje je zaduženje imao Tatnaj? Godine 535. pre n. e., persijski kralj Kir Veliki je svoju teritoriju podelio na provincije. Vavilon i s one strane Reke bio je naziv jedne od njih. Ona je kasnije podeljena na dve zasebne. Provincija S one strane Reke je obuhvatala područje Kele-Sirije, Fenikije, Samarije i Jude, a njome se upravljalo iz Damaska. Tatnaj je upravljao ovom oblašću od 520. do 502. pre n. e.

Po povratku iz Jerusalima, Tatnaj je izvestio kralja Darija da Jevreji tvrde da su dobili dozvolu od Kira da obnove Jehovin hram. Daljnja istraga u kraljevskoj arhivi potvrdila je da je to tačno (Jezdra 5:6, 7, 11-13; 6:1-3). Zato je Darije naredio Tatnaju da pusti Judejce da obavljaju svoj posao, što je on i poslušao (Jezdra 6:6, 7, 13).

Iako Tatnaj nije ličnost od velikog istorijskog značaja, vredno je zapaziti da Biblija precizno navodi titulu koju je on imao — „namesnik s one strane Reke“. To još jednom potvrđuje da je ono što stoji u Bibliji u skladu sa arheološkim nalazima.