Vrati se na sadržaj

MLADI PITAJU

Da li da raskinem? (1. deo)

Da li da raskinem? (1. deo)

 Ponekad je prekid veze pravi korak. Pogledaj iskustvo Ive. „Isprva mi je godilo to što se moj dečko uvek zanimao gde sam, šta radim i s kim sam“, kaže ona. „A onda je to prešlo razumnu granicu i na kraju nisam mogla da budem ni sa kim drugim osim s njim! Čak je postao ljubomoran i na moju porodicu – posebno na mog oca! Nakon što sam raskinula, osećala sam kao da mi je s leđa spao veliki teret!“

 Sara je doživela nešto slično. Počela je da primećuje da je Igor, mladić s kojim se zabavljala, sarkastičan, zahtevan i grub. „Jednom prilikom“, priseća se Sara, „zakasnio je po mene tri sata! Došao je na vrata i kada mu je moja mama otvorila, on ju je potpuno ignorisao obraćajući se meni: ’Hajde, požuri. Kasnimo.‘ Ne ’Ja kasnim‘, već ’Mi kasnimo‘. Trebalo je da se izvini ili barem objasni šta se desilo. Iznad svega, trebalo je da pokaže poštovanje prema mojoj majci!“

 Naravno, samo jedan propust ili loša crta ne mora da znači kraj veze (Psalam 130:3). Ali kada je Sara shvatila da je Igorova grubost u stvari odraz njegove ličnosti, a ne neki nepromišljeni ispad, rešila je da prekine vezu.

 Šta ako poput Sare i Ive shvatiš da osoba s kojom se viđaš ne bi bila odgovarajući bračni partner? U tom slučaju, nemoj da ignorišeš svoja osećanja! Koliko god bilo teško to priznati, možda bi najbolje bilo da prekineš vezu. Poslovice 22:3 kažu: „Pametan čovek vidi zlo i sklanja se.“

 Istina, nije lako raskinuti. Ali brak je trajna veza. Bolje da ti jedno vreme bude teško, nego da posle celog života patiš i kaješ se!