PRIJE nekoliko godina Cesar i njegova supruga Rocio vodili su lagodan život u Kaliforniji. Cesar se bavio instaliranjem sustava za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju te je radio puno radno vrijeme, a Rocio je radila u jednoj liječničkoj ordinaciji i imala je skraćeno radno vrijeme. Živjeli su u svojoj kući i nisu imali djece. No jednog dana dogodilo se nešto što im je promijenilo život. Što je to bilo?

U listopadu 2009. podružnica u Sjedinjenim Američkim Državama poslala je pismo svim skupštinama u zemlji. U njemu je zamolila braću i sestre koji imaju potrebno znanje i iskustvo da se prijave kao volonteri za privremenu betelsku službu kako bi pomogli u proširenju betelskog kompleksa u Wallkillu, u saveznoj državi New Yorku. Poziv je bio upućen čak i objaviteljima koji su prešli dobnu granicu koja inače vrijedi za betelsku službu. “S obzirom na naše godine, znali smo da nam je to možda zadnja prilika da služimo u Betelu”, kažu Cesar i Rocio. “Nipošto je nismo htjeli propustiti!” Njih dvoje odmah su predali molbe za tu službu.

Prošlo je više od godinu dana, a Cesar i Rocio još nisu bili pozvani u Betel. Unatoč tome oni su odlučili pojednostaviti život kako bi lakše ostvarili svoj cilj. Cesar kaže: “Garažu smo pretvorili u garsonijeru kako bismo kuću mogli dati u najam. Zatim smo se iz naše kuće iz snova od 200 kvadratnih metara, koju smo bili sagradili samo nekoliko godina ranije, preselili u garsonijeru od 25 kvadratnih metara. To smo učinili kako bi nam bilo lakše doći u Betel ako nas jednog dana pozovu onamo.” Što se potom dogodilo? Rocio kaže: “Mjesec dana nakon što smo se preselili u našu garsonijeru pozvali su nas da služimo kao privremeni volonteri u Wallkillu. Nema sumnje, time što smo pojednostavili život pružili smo Jehovi priliku da nas blagoslovi.”

Poput Cesara i Rocio, stotine braće i sestara bile su spremne učiniti neke žrtve kako bi sudjelovale  u građevinskim projektima koji se provode u saveznoj državi New Yorku. Neki od njih rade na proširenju kompleksa u Wallkillu, a mnogi drugi pomažu u gradnji našeg glavnog sjedišta u Warwicku. * Mnogi bračni parovi ostavili su svoje lijepe kuće, dobro plaćene poslove, pa čak i kućne ljubimce kako bi u većoj mjeri služili Jehovi. Je li ih Jehova blagoslovio zbog takve požrtvovnosti? Itekako!

Naprimjer, Way, koji je po struci električar, i njegova žena Debra živjeli su u Kansasu. Premda oboje imaju skoro 60 godina, prodali su svoju kuću i većinu imovine te su se preselili u Wallkill kako bi ondje mogli služiti kao vanjski suradnici Betela. * Iako su zbog toga morali poduzeti neke promjene u svom životu, zaključili su da je to bilo vrijedno svake žrtve. Govoreći o svom poslu u Betelu, Debra kaže: “Ponekad imam dojam da ilustracije iz naših publikacija koje prikazuju kako gradimo kuće u novom svijetu postaju stvarnost pred mojim očima!”

Melvin i Sharon prodali su svoju kuću i imovinu u Južnoj Karolini kako bi mogli pomagati na gradilištu u Warwicku. Nije im bilo lako učiniti tu žrtvu, no njima je velika čast sudjelovati u tom značajnom građevinskom projektu. Oni kažu: “Presretni smo jer znamo da radimo nešto što će koristiti cijeloj Božjoj organizaciji. To je divan osjećaj.”

Kenneth, umirovljeni građevinski radnik, i njegova žena Maureen, koji imaju preko 50 godina, došli su iz Kalifornije kako bi pomogli u gradnji glavnog sjedišta u Warwicku. Prije nego što su počeli služiti ondje, zamolili su jednu sestru iz skupštine da pazi na njihovu kuću. Osim toga, zamolili su druge članove svoje obitelji da vode brigu o Kenovom ostarjelom ocu. Je li im žao zbog žrtava koje su učinili kako bi mogli služiti u Betelu? Nije! “Ova služba donosi nam mnoge blagoslove”, kaže Ken. “Znači li to da nemamo nikakvih poteškoća? Naravno da ne, ali ovakav način života donosi nam veliko zadovoljstvo i zato bismo ovu službu od sveg srca preporučili drugima.”

Većina onih koji su došli pomagati na gradilištu morala je svladati neke prepreke. Naprimjer, William i Sandra, koji imaju nešto više od 60 godina, vodili su lagodan život u Pennsylvaniji. Imali su uspješnu tvrtku sa 17 zaposlenika koja je izrađivala dijelove za precizne strojeve. William i Sandra služili su u skupštini u kojoj su bili još od malih nogu, a većina članova njihove obitelji i rođaka živjela je na tom području. Kad im se pružila prilika da služe u Wallkillu kao vanjski suradnici Betela,  znali su da bi zbog toga trebali ostaviti gotovo sve ljude koji su im dragi i odreći se svega na što su se bili naviknuli. “Bez ikakve sumnje, najveći nam je izazov bio napustiti lagodan život”, kaže William. No puno su se molili i potom su odlučili preseliti se. Nimalo nisu požalili zbog toga. “To što možemo sudjelovati u gradnji podružnice i raditi rame uz rame s članovima betelske obitelji pruža nam radost koja se ni s čim ne može usporediti”, kaže William. “Sandra i ja nikad nismo bili toliko sretni!”

Ricky, koji je bio voditelj građevinskih projekata na Havajima, dobio je poziv da služi kao vanjski suradnik Betela kako bi pomagao u gradnji objekata u Warwicku. Njegova žena Kendra željela je da on prihvati taj poziv. No brinulo ih je kako će se preseljenje odraziti na njihovog 11-godišnjeg sina Jacoba. Pitali su se je li mudro preseliti se u državu New York te hoće li se njihov sin moći prilagoditi na život u potpuno drugačijoj sredini.

“Jedan od najvažnijih ciljeva koje smo si postavili bio je pronaći neku skupštinu u kojoj će biti mlade braće i sestara koji su duhovno jaki”, kaže Ricky. “Htjeli smo da Jacob ima dobro društvo.” Ispalo je da u skupštini u koju su došli ima vrlo malo djece, ali zato u njoj ima nekoliko betelskih radnika. Ricky kaže: “Nakon prvog sastanka upitao sam Jacoba kako mu se sviđa nova skupština s obzirom na to da u njoj nema njegovih vršnjaka. Odgovorio mi je: ‘Ne brini, tata. Prijatelji će mi biti mlada braća iz Betela.’”

I doista, mladi betelski radnici sprijateljili su se s Jacobom. Kako je to utjecalo na njega? Ricky kaže: “Jedne sam večeri prošao pokraj njegove sobe i vidio da u njoj još uvijek gori svjetlo. Mislio sam da igra videoigre, ali on je čitao Bibliju! Pitao sam ga što radi, a on mi je odgovorio: ‘Ja sam mladi betelski radnik, pa moram pročitati Bibliju za godinu dana.’” Ne treba ni spominjati da su Ricky i Kendra oduševljeni, i to ne samo zato što Ricky sudjeluje u gradnji objekata u Warwicku nego i zato što njihov sin u novoj sredini duhovno napreduje (Izr. 22:6).

Građevinski projekti u Wallkillu i Warwicku jednog će dana biti završeni, pa braća i sestre koji su pozvani da pomažu u gradnji znaju da u Betelu služe samo privremeno. Jesu li oni zabrinuti zato što ne znaju kamo će nakon toga ići ili što će raditi? Nikako! Mnogi od njih složili bi se s onim što kažu dva bračna para s Floride koja imaju preko 50 godina. John, koji je radio kao voditelj gradilišta,  i njegova žena Carmen služe kao privremeni volonteri u Warwicku. Oni kažu: “Jehova se dosad uvijek brinuo za naše potrebe. Sigurni smo da nas Jehova nije pozvao ovamo samo da bi nas kasnije ostavio na cjedilu” (Psal. 119:116). Luis, koji projektira sustave za gašenje požara, i njegova žena Quenia služe u Wallkillu. Oni kažu: “Već smo vidjeli kako nam Jehova velikodušno daje sve što nam je potrebno u materijalnom pogledu. Premda ne znamo kako će to ubuduće činiti i gdje ćemo mi tada biti, uvjereni smo da će se on brinuti za nas” (Psal. 34:10; 37:25).

Većina onih koji su došli pomagati na gradilištima u državi New Yorku mogla je naći razloge da ne sudjeluje u tim građevinskim projektima. No oni su iskušali Jehovu jer on sam na to poziva sve svoje sluge moleći ih: “Iskušajte me (...) neću li vam otvoriti ustave nebeske i izliti na vas blagoslov dok ne bude dosta!” (Mal. 3:10).

Hoćeš li i ti iskušati Jehovu te dobiti od njega bogate blagoslove? U molitvi razmisli o tome kako bi mogao sudjelovati u važnim građevinskim projektima koje trenutno provodi Božja organizacija — bilo u državi New Yorku bilo u tvojoj blizini — pa ćeš iz prve ruke osjetiti kako Jehova nagrađuje svoje sluge (Mar. 10:29, 30).

Dale, građevinski inženjer iz Alabame, i njegova žena Cathy toplo preporučuju takvu vrstu službe. Oni služe kao volonteri u Wallkillu te kažu: “Ako se odvažiš promijeniti svoj način života i okušati se u nečem novom, imat ćeš priliku vidjeti kako na tebe djeluje Jehovin duh.” A što trebaš učiniti da bi se mogao staviti na raspolaganje? Dale kaže: “Pojednostavi svoj život, a onda ga još malo pojednostavi, pa onda još malo. Nikada nećeš požaliti zbog toga!” Gary iz Sjeverne Karoline 30 je godina radio kao voditelj građevinskih projekata. On i njegova žena Maureen smatraju da je jedan od najvećih blagoslova koje su dobili u Warwicku to što imaju priliku “družiti se i surađivati s mnoštvom divne braće i sestara koji već godinama služe Jehovi u Betelu”. Gary dodaje: “Da bi služio u Betelu, trebaš živjeti jednostavnim životom, jer je to najbolji način da dočekaš kraj ovog starog svijeta.” Jason iz Illinoisa, koji je prije radio za jednu tvrtku koja se bavi postavljanjem i održavanjem elektroinstalacija, i njegova žena Jennifer rade na proširenju Betela u Wallkillu. Oni kažu da je taj posao “vjerojatno najsličniji onome što ćemo raditi kad budemo živjeli u novom svijetu”. Jennifer dodaje: “Izvanredan je osjećaj znati da Jehova cijeni sve što radiš i da se putem takve službe pripremaš za ono što te čeka u budućnosti. Jehova će te uvijek velikodušno nagraditi za tvoj trud.”