Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Oni revno služe Bogu – u Mijanmaru

Oni revno služe Bogu – u Mijanmaru

“ŽETVA je velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (Luka 10:2). Te riječi, koje je Isus izrekao prije nekih 2 000 godina, vrlo dobro opisuju situaciju u današnjem Mijanmaru. Zašto? U toj zemlji na jugoistoku Azije živi 55 milijuna ljudi, a objavitelja koji propovijedaju dobru vijest ima tek oko 4 200.

No Jehova, “Gospodar žetve”, potaknuo je srce braće i sestara iz drugih zemalja, pa ih je na stotine došlo u Mijanmar kako bi pomogli u duhovnoj žetvi. Kako su se odlučili na taj korak? Što im je pomoglo u tome? I koje su blagoslove doživjeli?

“DOĐITE, TREBA NAM JOŠ PIONIRA!”

Prije više godina Kazuhiro, pionir iz Japana, imao je epileptički napadaj uslijed kojeg je izgubio svijest i završio u bolnici. Liječnik mu je rekao da dvije godine ne smije voziti. Kazuhiro je ostao šokiran. “Kako ću nastaviti s pionirskom službom?” pitao se. “To je ono što najviše volim!” Gorljivo se molio i preklinjao Jehovu da mu pomogne kako bi mogao i dalje biti pionir.

Kazuhiro i Mari

Kazuhiro je ispričao: “Mjesec dana kasnije jedan prijatelj koji je služio u Mijanmaru čuo je što mi se dogodilo. Nazvao me i rekao: ‘U Mijanmaru ljudi uglavnom putuju autobusom. Ako dođeš ovamo, neće ti trebati auto za službu!’ Pitao sam liječnika da li mi zdravstveno stanje dozvoljava da se preselim u Mijanmar. Iznenadio sam se kad mi je rekao: ‘Trenutno je ovdje u posjetu jedan neurolog iz Mijanmara. Upoznat ću vas s njim. Ako ponovno dobijete napadaj, on će se pobrinuti za vas.’ Liječnikove riječi smatrao sam Jehovinim odgovorom na svoje molitve.”

Kazuhiro je odmah poslao e-mail podružnici u Mijanmaru i rekao da bi on i njegova supruga željeli služiti ondje kao pioniri. Samo pet dana kasnije podružnica im je odgovorila: “Dođite, treba nam još pionira!” Kazuhiro i njegova žena Mari prodali su svoja dva automobila, nabavili vize i kupili avionske karte. Oni danas radosno služe u grupi na znakovnom jeziku u Mandalayu. Kazuhiro kaže: “Ovo iskustvo pomoglo nam je da još čvršće vjerujemo u Božje obećanje zapisano u Psalmu 37:5, koji kaže: ‘Prebaci na Jehovu životne brige svoje, pouzdaj se u njega i on će ti pomoći!’”

JEHOVA OTVARA VRATA

Godine 2014. Jehovini svjedoci u Mijanmaru organizirali su posebni kongres, kojem su prisustvovali brojni delegati iz drugih zemalja. Među njima je bila i Monique, sestra iz Sjedinjenih Država koja ima 34 godine. Ona je ispričala: “Nakon što sam se vratila s kongresa, molila sam se Jehovi da me usmjeri kako bih znala što dalje. Isto tako, razgovarala sam s roditeljima o svojim duhovnim ciljevima. Svi smo zaključili da bi bilo dobro da odem u Mijanmar, ali ipak mi je trebalo vremena da donesem konačnu odluku i puno sam se molila u vezi s tim.” Monique je objasnila što ju je mučilo.

Monique i Li

“Isus je svojim sljedbenicima rekao da ‘izračunaju trošak’. Zato sam se pitala: Imam li dovoljno novca za preseljenje? Hoću li ondje morati više raditi da bih se mogla uzdržavati?” Monique je priznala: “Brzo sam uvidjela da si ne mogu priuštiti preseljenje na drugi kraj svijeta.” Kako se onda ipak uspjela preseliti? (Luka 14:28).

“Jednog dana šefica me pozvala na razgovor”, ispričala je Monique. “Ja sam se prepala da ću dobiti otkaz. Ali iznenadila sam se kad me šefica pohvalila zato što dobro radim svoj posao. Zatim mi je rekla da se pobrinula da dobijem bonus. Ispostavilo se da je to baš bio iznos koji mi je trebao da podmirim sve svoje financijske obaveze.”

Monique služi u Mijanmaru od prosinca 2014. Kako gleda na svoju službu na takvom području? “Presretna sam što sam ovdje”, kaže ona. “Vodim tri biblijska tečaja. Jedna žena s kojom proučavam ima 67 godina. Uvijek me dočeka s osmijehom i srdačnim zagrljajem. Kad je saznala da Božje ime glasi Jehova, suze su joj navrle na oči. Rekla je: ‘Prvi put u životu čujem da se Bog zove Jehova. Ti si duplo mlađa od mene, ali od tebe sam naučila nešto što je važnije od svega drugog.’ Suvišno je reći da su i meni navrle suze. Zbog takvih iskustava pravo mi je zadovoljstvo služiti na području gdje je potrebno više objavitelja.” Monique je nedavno imala priliku pohađati Tečaj za objavitelje Kraljevstva.

Neki su dobili želju doći u Mijanmar nakon što su pročitali izvještaj iz Godišnjaka Jehovinih svjedoka za 2013. koji je govorio upravo o toj zemlji. Li, sestra koja ima tridesetak godina, živjela je u jednoj zemlji na jugoistoku Azije. Imala je posao s punim radnim vremenom, ali izvještaj iz Godišnjaka potaknuo ju je da počne razmišljati o odlasku u Mijanmar. “Kad sam 2014. prisustvovala posebnom kongresu u Yangonu, upoznala sam bračni par koji je po potrebi služio na kineskom području u Mijanmaru. Budući da i ja govorim kineski, odlučila sam se preseliti u Mijanmar kako bih pomogla tamošnjoj grupi. Sprijateljila sam se s Monique, pa smo se zajedno preselile u Mandalay. Uz Jehovinu pomoć u istoj smo školi pronašle posao sa skraćenim radnim vremenom te smo unajmile stan nedaleko od škole. Usprkos visokim temperaturama i nekim neudobnostima doista uživam u službi. Ljudi u Mijanmaru žive skromno, ali vrlo su ljubazni i spremni odvojiti vrijeme kako bi saslušali dobru vijest. Jako je uzbudljivo promatrati kako Jehova ubrzava djelo. Uvjerena sam da je njegova volja da mu služim upravo ovdje u Mandalayu.”

JEHOVA SLUŠA MOLITVE

Mnogi koji su došli u Mijanmar uvjerili su se koliku snagu ima molitva. Među njima su i Jumpei te njegova žena Nao, koji oboje imaju oko 35 godina. Oni su u Japanu služili u skupštini na znakovnom jeziku. Zašto su se preselili u Mijanmar? Jumpei je ispričao: “Moja žena i ja oduvijek smo željeli služiti u nekoj zemlji gdje je potrebno više propovjednika. Jedan brat iz naše skupštine preselio se u Mijanmar. Iako smo imali samo skromnu ušteđevinu, i mi smo se odlučili na taj korak. Preselili smo se u Mijanmar u svibnju 2010. Braća i sestre srdačno su nas dočekali!” Kako je propovijedati na znakovnom jeziku u toj zemlji? “Interes ljudi jako je velik”, kaže Jumpei. “Gluhe osobe oduševe se kad im pokažemo filmove na znakovnom jeziku. Jako smo sretni što smo odlučili ovdje služiti Jehovi!”

Nao i Jumpei

Kako taj bračni par uspijeva pokrivati svoje troškove? “Nakon tri godine potrošili smo skoro svu ušteđevinu i nismo imali dovoljno da platimo najamninu za sljedeću godinu. Puno smo se puta usrdno molili Jehovi. A onda smo neočekivano dobili pismo od braće iz podružnice u kojem smo pozvani da služimo kao privremeni specijalni pioniri! Oslonili smo se na Jehovu i on nas nije iznevjerio. Brine se za nas u svakom pogledu.” Jumpei i Nao također su nedavno pohađali Tečaj za objavitelje Kraljevstva.

MNOGI SE ODAZIVAJU NA JEHOVIN POZIV

U Mijanmar su se preselili i Simone, brat koji ima 43 godine i porijeklom je iz Italije, te njegova supruga Anna, koja ima 37 godina i dolazi s Novog Zelanda. Što je njih potaknulo na to? “Izvještaj iz Godišnjaka o Mijanmaru”, objasnila je Anna. Simone kaže: “Divno je služiti u Mijanmaru. Ovdje je život puno jednostavniji i više vremena mogu posvetiti propovijedanju. Prekrasno je osjetiti kako se Jehova brine za svoje sluge koji služe na području gdje je velika potreba” (Psal. 121:5). Anna kaže: “Nikad nisam bila toliko sretna. Živimo vrlo jednostavnim životom. Budući da više vremena provodimo zajedno, postali smo puno bliskiji. Sklopili smo divna nova prijateljstva. Ljudi nemaju predrasude prema Jehovinim svjedocima i nevjerojatno puno njih pokazuje zanimanje za dobru vijest!”

Simone i Anna

Naprimjer, Anna je ispričala: “Na tržnici sam svjedočila jednoj studentici, pa smo se dogovorile da se opet nađemo. Sljedeći put dovela je sa sobom prijateljicu. Nakon toga dovela je još nekoliko njih. Kasnije ih je dovela još i više. Sada proučavam s pet djevojaka.” Simone kaže: “Ljudi na području susretljivi su i znatiželjni. Mnogi žele saznati više. Jednostavno nemamo vremena pobrinuti se za sve zainteresirane osobe.”

Sachio i Mizuho

Neki su prije preseljenja poduzeli neke praktične korake kako bi lakše donijeli konačnu odluku. Naprimjer, sestra Mizuho iz Japana ispričala je: “Moj muž Sachio i ja oduvijek smo željeli služiti u nekoj zemlji gdje je veća potreba za objaviteljima. Ali nismo znali kamo se uputiti. Kad smo pročitali prekrasna iskustva iz Mijanmara objavljena u Godišnjaku, počeli smo razmišljati da se preselimo onamo.” Sachio kaže: “Odlučili smo na tjedan dana otići u Yangon, najveći grad u Mijanmaru, da takoreći izvidimo zemlju. Ono što smo vidjeli i saznali na tom kratkom putovanju potaknulo nas je da se preselimo.”

MOŽEŠ LI I TI PRIHVATITI POZIV?

Jane, Danica, Rodney i Jordan

Rodney i njegova žena Jane, koji dolaze iz Australije i oboje imaju preko 50 godina, zajedno sa svojim sinom Jordanom i kćerkom Danicom služe u Mijanmaru od 2010. Rodney kaže: “Bili smo duboko dirnuti kad smo vidjeli koliko su ljudi duhovno gladni. Svakako bih preporučio i drugim obiteljima da se presele na neko područje kao što je Mijanmar.” Zašto? “Naša se obitelj duhovno preporodila! Mnogi mladi zaokupljeni su mobitelima, autima, poslom i sličnim stvarima. Naša djeca zaokupljena su učenjem novih riječi koje mogu koristiti u službi. Uče kako razgovarati s ljudima koji ne poznaju Bibliju, pripremaju komentare za sastanke i bave se drugim zanimljivim duhovnim aktivnostima.”

Oliver i Anna

Oliver, brat iz Sjedinjenih Država koji ima 37 godina, objasnio je zašto bi on preporučio drugima da se presele u stranu zemlju: “Jako mi je koristilo to što sam odlučio okušati se u nečem novom, nepoznatom i drugačijem. To što sam otišao iz svog doma pomoglo mi je da steknem samopouzdanje i naučim oslanjati se na Jehovu u kakvim god da se okolnostima nađem. Služim s braćom koju ranije nisam poznavao, ali složno surađujemo zato što imamo ista uvjerenja. To je moguće samo u Božjoj organizaciji!” Oliver sa svojom suprugom Annom još uvijek revno služi u Mijanmaru na kineskom području.

Trazel

Trazel, sestra iz Australije koja ima 52 godine, služi u Mijanmaru još od 2004. Ona kaže: “Svima kojima to okolnosti dopuštaju od srca bih preporučila da se presele na područje gdje je veća potreba. Sad iz iskustva znam da je Jehova spreman blagosloviti svakoga tko ima želju služiti mu. Nikad nisam ni sanjala da će mi život ovako izgledati. Jako sam sretna i zadovoljna — bolje od ovoga ne bih mogla ni poželjeti!”

Možeš li se i ti preseliti na neko netaknuto područje kako bi ondje propovijedao ljudima iskrena srca? Dirljive riječi braće koja su se preselila u Mijanmar sigurno će te potaknuti da ozbiljno razmisliš o tome. Oni te srdačno pozivaju: “Hajde, prijeđi u Mijanmar i pomozi nam!”