Brooke, Jehovina svjedokinja iz SAD-a, svjedočila je pismima tijekom pandemije bolesti COVID-19. Svaki tjedan napisala bi puno pisama. No nakon godinu i pol dana osjećala se obeshrabreno zato što je za cijelo to vrijeme samo jedan čovjek odgovorio na njeno pismo – ali rekao je da ne želi da mu ikad više piše. Brooke je počela misliti da njen trud nema smisla.

 A onda je jednog dana Brooke razgovarala sa svojom suvjernicom Kim, koja radi u banci. Kim je rekla što joj je ispričao jedan njen klijent. Rekao je da je od nekog Jehovinog svjedoka dobio rukom pisano pismo. To je bilo pismo koje je napisala Brooke! Sljedeći tjedan taj klijent je opet došao u banku. Upitao je Kim bi li mogao pratiti naš sastanak, koji se u to vrijeme održavao putem videokonferencijske veze.

 Kratko nakon toga Brooke je saznala još nešto zanimljivo. David, još jedan njen suvjernik, rekao je da je jedan njegov kolega dobio njeno pismo. Njemu se jako svidjelo to što je pismo bilo napisano rukom. On je rekao: “Bilo bi dobro da više ljudi pokazuje ovakvo zanimanje za druge.” David je iskoristio priliku i razgovarao o Bibliji s tim kolegom i ponudio mu našu literaturu, a čovjek je to rado prihvatio.

 Jehovini svjedoci dobro znaju da nekad neće znati što se događa sa sjemenom koje su posijali u službi propovijedanja (Propovjednik 11:5, 6). No ono što je Brooke doživjela jako ju je obradovalo i dalo joj elana da i dalje revno izvršava svoju službu (1. Korinćanima 3:6).