Tijekom pandemije bolesti COVID-19 naša braća i sestre nastavili su prenositi utješnu biblijsku poruku ljudima, ali malo su prilagodili metode propovijedanja. S ljudima nisu razgovarali na javnim mjestima niti su propovijedali od vrata do vrata, nego su im se obratili telefonom i pismima. a Mnogi ljudi cijene to što Jehovini svjedoci rade, a Jehova očito blagoslivlja svoje sluge (Mudre izreke 16:3, 4). Navest ćemo neke primjere iz jedne otočne zemlje.

 Helen je prije pandemije redovito posjećivala jednu mladu ženu i ponudila joj je biblijski tečaj. Žena je odbila tečaj. No dan prije lockdowna Helen joj je dala Bibliju i knjigu Što učimo iz Biblije? Tijekom lockdowna ponovno joj je ponudila biblijski tečaj i objasnila da se on može odvijati putem telefona. Ovaj put žena je pristala proučavati Bibliju. Uživala je u razgovorima i uskoro zamolila Helen da proučavaju svaki dan. Osim toga, redovito bi se priključila telefonom na naše sastanke. Toliko joj se sviđa ono što uči iz Biblije, da se trudi živjeti po biblijskim načelima i s drugima razgovarati o onome što je naučila.

 Jehovini svjedoci iz jedne skupštine odlučili su napisati pisma policajcima kako bi im zahvalili za vrijedan posao koji oni izvršavaju. Policajci su bili iznenađeni kad su dobili pisma. Jedan od njih rekao je starješini koji se zove Jefferson sljedeće: “Mislio sam da Jehovini svjedoci ne vole policiju.” Jefferson mu je objasnio da to nije istina. Policajci su bili toliko oduševljeni pismima da su ih izložili na ulazu u policijsku postaju. Jedan je policajac rekao: “Ovo bi moglo dovesti do toga da i drugi razviju pozitivniji stav prema nama.”

 Edna i Ednalyn su stalne pionirke b. Budući da u kući nemaju internet, nisu mogle pratiti sastanke putem videokonferencijske veze. Zato su nazvale svoju susjedu, koja nije Jehovin svjedok, i pitale je mogu li koristiti njen bežični internet i platiti promet koji potroše. Žena im je dopustila i rekla da ne moraju ništa plaćati. Edna i Ednalyn su je pozvale na sastanak, a žena je rekla da će doći. Sada ta žena, jedan njen sin i dvije unuke proučavaju Bibliju s Jehovinim svjedocima i redovito prate sastanke.

 Naša braća i sestre pozivali su svoje susjede, radne kolege i druge ljude na jedno javno biblijsko predavanje koje je trebalo biti održano putem videokonferencijske veze. Ellaine, koja radi u bolnici, isprva je oklijevala pozvati svoje kolege na to predavanje. Mislila je da neki liječnici nemaju dobro mišljenje o Jehovinim svjedocima. No na kraju je ipak poslala poruke liječnicima u svojoj bolnici i pozvala ih na predavanje. Najteže joj je bilo pozvati jedan bračni par liječnika. Međutim, kad je razmislila o tome i pomolila se, i njima je poslala poruke. Žena je odgovorila: “Znači, želite da se priključim vašoj religiji?” Ellaine je rekla da je sastanak otvoren za javnost, da nije namijenjen samo Jehovinim svjedocima. Jako se iznenadila kad je sutradan vidjela da su se priključili na sastanak, i to dosta vremena prije početka! Ellaine je rekla: “Prije završetka sastanka žena mi je poslala poruku u kojoj je napisala: ‘Nikad prije nisam bila na sastanku Jehovinih svjedoka. Sastanak je bio dobar. Oduševljena sam. Hvala vam što ste me pozvali.”

 Ellaine je na sastanak pozvala 20 liječnika i bila je presretna kad je vidjela da se odazvalo njih 16. Ona se osvrnula na riječi apostola Pavla te je rekla: “Drago mi je što sam se odvažila propovijedati Božju dobru vijest svojim kolegama” (1. Solunjanima 2:2).

 Pandemija svima nama teško pada. No braća i sestre iz svih krajeva svijeta, pa tako i iz ove otočne zemlje, sačuvala su svoju radost i pozitivan stav zato što rade što mogu kako bi pomogli drugima i utješili ih (Djela apostolska 20:35).