U nekim starijim prijevodima Biblije, naprimjer u prijevodu Ivana Matije Škarića, spominje se “pakao” (Psalam 16:10; Djela apostolska 2:27 a). Mnogi ljudi vjeruju da je pakao mjesto na kojem zli nakon smrti trpe vječne muke, kao što je prikazano na popratnoj slici. Ali što o tome kaže Biblija?

U ovom članku:

•  Je li pakao mjesto vječnih muka?

•  Što znači Isusova priča o bogatašu i Lazaru?

•  Predočava li pakao vječnu odijeljenost od Boga?

•  Je li itko ikada bio oslobođen iz pakla?

•  Biblijski reci o paklu, odnosno grobu

•  Osvrt na značenje hebrejskih i grčkih izraza koji se koriste u Bibliji

•  Kratka povijest učenja o paklu

 Nije. Izraz “pakao” u nekim je starijim prijevodima Biblije upotrijebljen kao prijevod hebrejske riječi “šeol” i grčke riječi “had”. Obje riječi odnose se na opći grob čovječanstva, to jest na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi. Biblija kaže da se svi koji umru vrate u prah i prestanu postojati.

•   Mrtvi nisu svjesni ničega te stoga ne mogu osjećati bol. “U paklu (...) neće biti ni posla, ni mišljenja, ni znanja, ni mudrosti” (Propovjednik [Knjiga Sabiraoca] 9:10, Škarić). Pakao nije mjesto u kojem se duše umrlih muče i viču od boli. Naprotiv, u Bibliji piše: “Neka se postide zlotvori, nek’ u podzemlju [“u paklu”, Škarić] zamuknu” (Psalam 31:18, Kršćanska sadašnjost, 2008.; Psalam 115:17).

•   Bog je odredio da kazna za grijeh bude smrt, a ne vječno mučenje u paklu. Bog je prvom čovjeku, Adamu, jasno rekao da će kazna za kršenje Božjeg zakona biti smrt (Postanak 2:17). Nije spominjao vječno mučenje u paklu. Kad je Adam kasnije zgriješio, Bog mu je izrekao kaznu: “Prah [si] i u prah ćeš se vratiti” (Postanak 3:19). To je značilo da će prestati postojati. Da je Bog Adama za kaznu htio poslati u pakao, sigurno bi mu to i rekao. Bog nije u međuvremenu promijenio kaznu za kršenje zakona koje je on postavio. Stoljećima nakon što je Adam zgriješio, Bog je nadahnuo jednog biblijskog pisca da napiše: “Plaća za grijeh je smrt” (Rimljanima 6:23). Za grijeh nije određena nikakva druga kazna osim smrti. Uostalom, Biblija kaže: “Tko je umro, oslobođen je svog grijeha” (Rimljanima 6:7).

•   Bogu je odvratna i sama pomisao da bi nekoga kaznio vječnim mučenjem (Jeremija 32:35). Vjerovanje da Bog kažnjava ljude tako da ih muči u paklu kosi se s onim što Biblija otkriva o Bogu, a u njoj jasno piše: “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8). Bog želi da ga štujemo iz ljubavi, a ne iz straha od vječnih muka (Matej 22:36–38).

•   Prema nekim biblijskim prijevodima, i dobri ljudi otišli su u pakao. Biblijski prijevodi u kojima se spominje riječ “pakao” pokazuju da su i neki ljudi koji su bili vjerni Bogu, primjerice Jakov i Job, očekivali da će otići u pakao [hebrejski: šeol] nakon što umru (Postanak 37:35; Job 14:13). Čak se i za Isusa Krista kaže da je nakon svoje smrti bio tri dana u paklu [grčki: hadu] i da je onda uskrsnuo (Djela apostolska 2:31, 32). Sasvim je očito da se izraz “pakao”, koji se spominje u tim biblijskim prijevodima, ne odnosi na mjesto vječnih muka, nego na grob. b

 Ta priča zapisana je u Luki 16:19–31. Isus je pričao takve usporedbe kako bi slušateljima prenio neku moralnu pouku ili vjersku istinu. Priča o bogatašu i Lazaru ne temelji se ni na kakvom istinitom događaju (Matej 13:34). Nešto više o značenju te usporedbe možete saznati u članku “Tko su bogataš i Lazar?”

 Ne. Vjerovanje da su mrtvi svjesni toga da su odijeljeni od Boga nije u skladu s Biblijom, koja jasno kaže da “mrtvi ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5, Jeruzalemska Biblija; Psalam 146:3, 4).

 Da. U Bibliji se spominje devet osoba koje su nakon svoje smrti, odnosno nakon što su otišle u grob (ili “pakao”, kako stoji u nekim prijevodima Biblije), bile vraćene u život. c Jesu li oni nakon svog uskrsnuća drugima pričali da su bili u paklu? Nitko od njih devet nije rekao ni riječi o tome da su nakon smrti otišli nekamo, a kamoli da su ondje trpjeli muke. Zašto? Zato što, kako Biblija kaže, nisu bili svjesni ničega – bili su u stanju sličnom dubokom snu (Ivan 11:11–14; 1. Korinćanima 15:3–6).