Druga letopisa 6:1-42

  • Solomon se obraća narodu (1-11)

  • Solomonova molitva za posvećenje (12-42)

6  Tada je Solomon rekao: „Jehova, ti si rekao da ćeš prebivati u gustoj tami.+  Ja sam ti sagradio veličanstven dom, mesto gde ćeš doveka prebivati.“+  Zatim se kralj okrenuo i blagoslovio ceo izraelski narod*, dok je narod stajao.+  Tada je rekao: „Neka je hvaljen Jehova, Izraelov Bog, koji je dao obećanje* mom ocu Davidu i svojom rukom ispunio ono što je rekao:  ’Od dana kad sam svoj narod izveo iz Egipta nisam izabrao nijedan grad među svim izraelskim plemenima da se u njemu sagradi dom u kom bi se slavilo* moje ime,+ niti sam izabrao nekoga da bude vođa mom narodu Izraelu.  Ali sada sam izabrao Jerusalim+ da se u njemu slavi* moje ime i izabrao sam Davida da vlada nad mojim narodom Izraelom.‘+  Moj otac David je u svom srcu imao želju da sagradi dom koji će nositi ime Jehove, Izraelovog Boga.+  Ali Jehova je mom ocu Davidu rekao: ’Ti si u svom srcu imao želju da sagradiš dom koji će nositi moje ime, i dobro je što si to želeo.  Ali nećeš ti graditi taj dom, nego tvoj sin koji će ti se roditi*. On će sagraditi dom koji će nositi moje ime.‘+ 10  Jehova je ispunio obećanje koje je dao i ja sam nasledio svog oca Davida i seo na Izraelov presto,+ kao što je Jehova obećao.+ Sagradio sam i dom koji će nositi ime Jehove, Izraelovog Boga. 11  Tamo sam stavio kovčeg u kome su ploče saveza+ koji je Jehova sklopio sa izraelskim narodom.“ 12  Zatim je Solomon stao ispred Jehovinog oltara pred celim izraelskim narodom i raširio ruke.+ 13  (Solomon je napravio jedno postolje od bakra i postavio ga nasred dvorišta.+ Bilo je dugačko 5 lakata*, široko 5 lakata i visoko 3 lakta. Solomon je stajao na njemu.) Zatim je kleknuo pred celim izraelskim narodom, raširio ruke prema nebu+ 14  i rekao: „Jehova, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti, ni na nebu ni na zemlji. Ti se držiš saveza i pokazuješ vernu ljubav prema svojim slugama koje ti služe svim svojim srcem.+ 15  Ispunio si svom slugi Davidu, mom ocu,+ ono što si mu obećao. Što si obećao, to si danas svojom rukom ispunio.+ 16  A sada, Jehova, Bože Izraelov, ispuni svom slugi Davidu, mom ocu, ono što si mu obećao kad si rekao: ’Neće nestati naslednika iz tvoje loze koji će preda mnom sedeti na Izraelovom prestolu, samo ako tvoji sinovi budu pazili na svoje korake i živeli po mom zakonu+ kao što si ti živeo po mojoj volji.‘+ 17  A sada, Jehova, Bože Izraelov, neka se obistini obećanje koje si dao svom slugi Davidu. 18  „Ali da li ćeš ti, Bože, zaista prebivati s ljudima na zemlji?+ Evo, ni nebesa ni nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti,+ a kamoli ovaj dom koji sam sagradio!+ 19  Jehova, Bože moj, saslušaj molitvu svog sluge i njegovu molbu za milost, i poslušaj vapaj i molitvu koju ti upućuje tvoj sluga. 20  Neka tvoje oči dan i noć budno motre ovaj dom, ovo mesto za koje si rekao da će se u njemu slaviti* tvoje ime.+ Poslušaj molitvu koju ti tvoj sluga upućuje okrenut prema ovom mestu. 21  Poslušaj molbe za pomoć koje ti upućuje tvoj sluga i molbe koje ti tvoj narod Izrael upućuje okrenut prema ovom mestu.+ Čuj s mesta gde prebivaš, s neba,+ čuj i oprosti.+ 22  „Ako neko zgreši svom bližnjem, pa mora da se zakune* i da se obaveže zakletvom*, i ako pod zakletvom* dođe pred tvoj oltar u ovom domu,+ 23  tada čuj s neba i budi sudija svojim slugama. Zlog kazni za ono što je učinio*,+ a pravednog proglasi nedužnim* i nagradi ga za njegovu pravednost.+ 24  „Ako neprijatelji poraze tvoj narod Izrael zato što ti je grešio,+ pa se on vrati k tebi i počne u ovom domu da slavi tvoje ime,+ da ti se moli+ i da te preklinje za milost,+ 25  tada čuj s neba,+ oprosti greh svom narodu Izraelu i vrati ga u zemlju koju si dao njemu i njegovim precima.+ 26  „Ako se nebo zatvori i ne bude kiše+ jer su ti grešili,+ pa se pomole okrenuti prema ovom mestu i počnu da slave tvoje ime i prestanu da greše, jer si ih ponizio*,+ 27  tada čuj s neba i oprosti greh svojim slugama, svom narodu Izraelu – jer ćeš ih učiti pravom putu kojim treba da idu+ – i pusti kišu+ na svoju zemlju koju si svom narodu dao u nasledstvo. 28  „Ako u zemlji zavlada glad+ ili se pojavi pošast,+ suša, buđ,+ ako navale skakavci u roju ili proždrljivi skakavci,+ ili ako neprijatelji opkole tvoj narod u bilo kom gradu u njihovoj zemlji,+ ili ih snađe bilo kakva nevolja ili bolest,+ 29  pa ti molitvu+ ili molbu za milost+ uputi neko iz naroda ili ceo tvoj narod Izrael (jer svako zna svoju nevolju i svoj bol),+ šireći ruke prema ovom domu,+ 30  ti čuj s neba, s mesta gde prebivaš,+ i oprosti+ i daj svakome prema svim njegovim delima, jer ti znaš svačije srce (samo ti dobro poznaješ srce svakog čoveka),+ 31  da bi te se bojali i išli tvojim putevima sve dane dok žive u zemlji koju si dao našim precima. 32  „Isto tako, kad stranac koji ne pripada tvom narodu Izraelu – nego je došao iz daleke zemlje zbog tvog velikog imena*+ i tvoje snažne i moćne ruke – dođe i pomoli se okrenut prema ovom domu,+ 33  tada čuj s neba, s mesta gde prebivaš, i učini sve za šta te moli taj stranac, da bi svi narodi na zemlji znali tvoje ime+ i bojali se tebe, kao i tvoj narod Izrael, i da bi znali da ovaj dom koji sam sagradio nosi tvoje ime. 34  „Ako tvoj narod pođe u rat protiv svojih neprijatelja putem kojim ga ti pošalješ,+ i pomoli se+ tebi okrenut prema ovom gradu koji si izabrao i prema ovom domu koji sam sagradio i koji nosi tvoje ime,+ 35  tada čuj s neba njihovu molitvu i njihovu molbu za milost i daj im pravdu.+ 36  „Ako ti zgreše (jer nema čoveka koji ne greši),+ i ti se razgneviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih njihovi porobljivači odvedu u zarobljeništvo u neku zemlju, daleko ili blizu,+ 37  a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo, vrate se tebi i počnu da te preklinju za milost u zemlji u kojoj su zarobljeni, govoreći: ’Zgrešili smo, loše smo postupali, zlo smo činili‘,+ 38  i ako se vrate tebi svim svojim srcem+ i svom svojom dušom* u zemlji svojih porobljivača+ koji su ih odveli u zarobljeništvo i pomole ti se okrenuti prema svojoj zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si izabrao+ i prema domu koji sam sagradio i koji nosi tvoje ime, 39  tada s neba, s mesta gde prebivaš, čuj njihovu molitvu i njihovu molbu za milost, daj im pravdu+ i oprosti svom narodu koji ti je zgrešio. 40  „Sada te molim, Bože moj, obrati pažnju* na svaku molitvu upućenu sa ovog mesta* i saslušaj je.+ 41  Jehova Bože, dođi sada na mesto na kom ćeš prebivati,+ ti i kovčeg tvoje sile. Neka se tvoji sveštenici, Jehova Bože, obuku u spasenje i neka se oni koji su ti verni raduju tvojoj dobroti.+ 42  Jehova Bože, nemoj odbaciti* svog pomazanika.+ Seti se verne ljubavi koju si pokazao svom slugi Davidu.“+

Fusnote

Ili: „skupštinu“. Videti Rečnik pojmova.
Doslovno: „svojim ustima rekao“.
Ili: „u kom bi prebivalo“.
Ili: „da u njemu prebiva“.
Doslovno: „koji će izaći iz tvojih bedara“.
Lakat je iznosio 44,5 centimetara. Videti Dodatak B14.
Ili: „da će u njemu prebivati“.
Reč je o zakletvi koja sa sobom donosi prokletstvo onome ko se lažno zakune ili prekrši zakletvu.
Ili: „izloži prokletstvu“.
Doslovno: „prokletstvom“.
Doslovno: „vrati njegova dela na njegovu glavu“.
Doslovno: „pravednim“.
Ili: „jer si im nanosio nevolje“.
Ili: „zbog onoga što je čuo o tebi“.
Doslovno: „neka tvoje oči budu otvorene“.
Ili: „u vezi sa ovim mestom“.
Doslovno: „odvratiti svoje lice od“.