Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Kako je život nastao?

Kako je život nastao?

Kako biste odgovorili?

ŽIVOT JE NASTAO

  1. EVOLUCIJOM

  2. STVARANJEM

 Neki možda misle da bi se osoba okrenuta nauci opredelila za „evoluciju“, a religiozna osoba za „stvaranje“.

 Ali to nije pravilo.

 Činjenica je da mnogi obrazovani ljudi, pa čak i neki naučnici, dovode u pitanje teoriju evolucije.

 Pogledajte jedan primer. Džerard Hertel, profesor entomologije, koji je na koledžu učio evoluciju, kaže: „Kada sam polagao testove, odgovarao sam onako kako su profesori očekivali, iako sam lično drugačije mislio.“

 Zbog čega je čak i obrazovanim ljudima teško da prihvate teoriju evolucije? Da bismo dobili odgovor na to, osmotrimo dva pitanja koja zbunjuju mnoge naučnike: (1) Kako je život započeo? i (2) Kako su se živa bića razvila?

Kako je život započeo?

 ŠTA NEKI KAŽU. Život je spontano nastao iz nežive materije.

 ZAŠTO NEKI TO ODBACUJU. O hemiji i molekularnoj strukturi života, naučnici znaju više nego ikada ranije. Pa ipak, i dalje ne mogu da definišu šta je tačno život. Između nežive materije i najprostije žive ćelije postoji veliki jaz.

 Naučnici mogu samo da nagađaju kakvi su uslovi postojali na našoj planeti pre više milijardi godina. Oni imaju različite ideje o tome gde je nastao život. Na primer, oni tvrde da je život nastao u nekom vulkanu ili na dnu okeana. Neki veruju da su se gradivni elementi života prvo formirali negde u svemiru, a zatim s meteorima dospeli na zemlju. Ali to ne pruža odgovor na pitanje kako je život započeo, već problem samo premešta u svemir.

 Naučnici smatraju da je moguće da su postojali molekuli koji su preteče današnjeg genetskog materijala. Ti molekuli su navodno spontano nastali iz neke nežive materije i imali su sposobnost da se sami umnožavaju. Međutim, nauka nije pružila nikakve dokaze da su takvi molekuli ikada postojali. Pored toga, nijedan takav molekul naučnici nisu uspeli da stvore u laboratoriji.

 Živa bića su jedinstvena po tome kako skladište i obrađuju informacije. Ćelije prenose, dešifruju i sprovode uputstva koja se nalaze u njihovom genetičkom kodu. Neki naučnici porede te genetičke kodove sa softverom, a hemijske strukture sa hardverom. Ali evolucija ne može da objasni odakle dolaze te informacije.

 Molekuli proteina su neophodni za funkcionisanje ćelija. Tipičan proteinski molekul sadrži na stotine aminokiselina, koje su nanizane po specifičnom redosledu. Nadalje, molekul mora biti u posebnom trodimenzionalnom obliku da bi funkcionisao. Neki naučnici zaključuju da je praktično nemoguće da i samo jedan proteinski molekul nastane slučajno. „Budući da je za funkcionisanje jedne ćelije neophodno hiljade različitih proteina“, piše fizičar Pol Dejvis, „nije razumno pretpostaviti da su ti proteini nastali pukim slučajem.“

 ZAKLJUČAK. Nakon decenija istraživanja u praktično svim granama nauke, nije se promenila činjenica da život uvek nastaje iz već postojećeg života.

Kako su se živa bića razvila?

 ŠTA NEKI KAŽU. Prvi živi organizam se putem nasumičnih mutacija i prirodne selekcije postepeno razvijao u različita živa bića, uključujući i čoveka.

 ZAŠTO NEKI TO ODBACUJU. Neke ćelije su složenije od drugih. U jednoj enciklopediji stoji da se to kako su se prostije ćelije razvile u složenije „često smatra drugom glavnom misterijom evolucije, odmah iza porekla života“.

 Naučnici su otkrili da u svakoj ćeliji postoje neverovatno složene „mašine“, sačinjene od proteinskih molekula koji zajedno izvršavaju komplikovane zadatke. U te zadatke spadaju transport i pretvaranje hranljivih materija u energiju, obnavljanje delova ćelija i prenošenje poruka unutar ćelija. Mogu li nasumične mutacije i prirodna selekcija biti zaslužne za nastanak i funkcionisanje takvih složenih elemenata? Mnogima je teško da to prihvate.

 Životinje i ljudi se razvijaju iz jedne oplođene ćelije. U embrionu se ćelije umnožavaju i na kraju diferenciraju, dobijajući različite oblike i funkcije kako bi formirale različite delove tela. Evolucija ne može da objasni kako to svaka ćelija „zna“ u šta da se razvije i gde treba da se nalazi u organizmu.

 Naučnici danas uviđaju da bi za razvijanje jedne životinjske vrste u drugu bile potrebne promene unutar same ćelije, na molekularnom nivou. Pošto naučnici ne mogu da prikažu ni kako se čak „najjednostavnija“ ćelija razvila putem evolucije, da li je moguće da su nasumične mutacije i prirodna selekcija zaslužne za pojavljivanje različitih životinjskih vrsta na planeti? O strukturi životinja, profesor bioloških nauka, Majkl Bihi, kaže da istraživanja sve više „ukazuju na neočekivanu, zadivljujuću složenost, ali što se tiče razumevanja toga kako je ta složenost mogla nastati bez uticaja inteligencije, nema nikakvog napretka“.

 Ljudi su obdareni razumom, svešću o sebi i sposobnošću da razmišljaju i zaključuju, poseduju vrline poput velikodušnosti i samopožrtvovanosti, kao i osećaj za ispravno i pogrešno. Nasumičnim mutacijama i prirodnom selekcijom ne može se objasniti postojanje tih zadivljujućih karakteristika ljudskog uma.

 ZAKLJUČAK. Iako mnogi tvrde da je teorija o nastanku života putem evolucije nepobitna, drugi nisu zadovoljni odgovorima koje ona pruža o tome kako je život započeo i kako se razvijao.

Odgovor vredan pažnje

 Nakon što razmotre dokaze, mnogi zaključuju da je život nastao pod uticajem više inteligencije. Pogledajte primer Entonija Flua, profesora filozofije koji je jedno vreme bio istaknuti zagovornik ateizma. Međutim, ono što je saznao o neverovatnoj složenosti života i fizičkih zakona u svemiru navelo ga je da promeni mišljenje. Ukazujući na rezon drevnih filozofa, on je napisao: „Moramo slediti dokaze, kud god nas oni vode.“ Ovog profesora su dokazi vodili do zaključka da postoji Stvoritelj.

 Džerard Hertel, kog smo pomenuli ranije, došao je do istog zaključka. I pored visokog obrazovanja i karijere entomologa, on je rekao: „Nisam video nijedan dokaz da je život spontano nastao iz nežive materije. Red i složenost živih bića uverili su me u to da mora postojati neko ko je sve to organizovao i osmislio.“

 Kao što se o nekom umetniku može mnogo saznati na osnovu njegovih dela, tako je i na osnovu sveta prirode Džerard Hertel razumeo kakav je Stvoritelj. On je takođe odvojio vreme da bi se upoznao s knjigom koja potiče od Stvoritelja, naime s Biblijom (2. Timoteju 3:16). U njoj je pronašao logične odgovore na pitanja o poreklu čoveka, kao i praktične savete za rešenje problema s kojima se ljudi danas suočavaju. Takođe se uverio da je Biblija delo jednog velikog uma.

 Kao što se i Džerard Hertel uverio, biblijski odgovori su vredni naše pažnje. Zašto ih i vi ne biste osmotrili?