Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Božji zakoni o higijeni daleko ispred svog vremena

Božji zakoni o higijeni daleko ispred svog vremena

 Pre oko 35 vekova, nedugo nakon što su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, Bog im je rekao da će ih štititi od opakih bolesti s kojima su se susretali u Egiptu (Ponovljeni zakoni 7:15). Jedan od načina na koji im je pružao zaštitu bila su detaljna uputstva o higijeni i o tome kako da spreče ili zaustave širenje zaraznih bolesti. Na primer:

  •   Zakon im je nalagao da se kupaju i peru odeću (Levitska 15:4-27).

  •   Što se tiče ljudskog izmeta, Bog je rekao: „Izvan logora imaćeš mesto gde ćeš izlaziti da vršiš nuždu. U tvojoj opremi neka bude i lopatica, pa kad ideš napolje da vršiš nuždu, lopaticom iskopaj rupu, pa se okreni i zatrpaj svoj izmet“ (Ponovljeni zakoni 23:12, 13).

  •   Oni za koje se sumnjalo da imaju neku zaraznu bolest živeli su u karantinu, to jest neko vreme su bili odvojeni od drugih. Da bi se vratili među ljude i da bi bili smatrani „čistima“, morali su da operu svoju odeću i da se okupaju (Levitska 14:8, 9).

  •   Svako ko bi dotakao leš ili strvinu, morao je da ide u karantin (Levitska 5:2, 3; Brojevi 19:16).

 Zdravstvene mere i metode lečenja koje se spominju u Zakonu koji je Bog dao Izraelcima bile su daleko ispred svog vremena.

 Za razliku od Izraelaca, održavanje higijene je kod ostalih naroda bilo na veoma niskom nivou. Na primer:

  •   Smeće se bacalo na ulice. Zagađena voda, pokvarena hrana, kao i sve vrste otpadnih materija stvorili su nehigijenske uslove za život koji su doprineli visokoj stopi obolevanja, kao i smrtnosti odojčadi.

  •   U drevna vremena, lekari nisu skoro ništa znali o bacilima i patogenim organizmima. Egipćani su kao lek koristili gušterovu krv, pelikanov izmet, mrtve miševe, urin i buđav hleb. U svojim metodama lečenja koristili su i ljudski i životinjski izmet.

  •   Drevni Egipćani su se razbolevali zbog parazita iz zagađene vode reke Nila i njenih kanala za navodnjavanje. Slično tome, usled konzumiranja zagađene hrane, mnoga mala deca u Egiptu umirala su od dijareje i sličnih bolesti.

 Za razliku od njih, Izraelci su bili zaštićeni i ostali su relativno zdravi zahvaljujući tome što su se pridržavali merila iz Božjeg zakona.