Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

HOKAN DAVIDSON | ŽIVOTNA PRIČA

Srećan sam što sam doprineo tome da biblijska istina stigne do mnogih ljudi

Srećan sam što sam doprineo tome da biblijska istina stigne do mnogih ljudi

 Rodio sam se i odrastao u Švedskoj. Dok sam bio tinejdžer, privlačila su me ateistička verovanja. Kada su moj otac, majka i mlađa sestra počeli da proučavaju Bibliju s Jehovinim svedocima, mene to nije zanimalo.

 Međutim, otac me je uvek pozivao da im se pridružim na biblijskom kursu, tako da sam na kraju rešio da ga poslušam. Bio sam zadivljen time koliko je Biblija tačna kada govori o nauci. S vremenom sam bio potpuno uveren u to da je Biblija Božja Reč i da Jehovini svedoci ispravno tumače njena verovanja i žive u skladu s njom. Krstio sam se 1970, istog dana kada i moj otac. Moja majka i dve sestre krstile su se nekoliko godina kasnije.

 Mnoge moje vršnjake je zanimao samo dobar provod. Kada sam imao 17 godina, moram priznati da je i mene privlačio takav život. Ali kada sam video koliko radosti punovremena služba donosi bračnom paru koji je sa mnom proučavao, poželeo sam i ja da im se pridružim. To sam i uradio kad sam imao 21 godinu.

Krstio sam se istog dana kad i moj otac (s moje leve strane)

 Toliko sam uživao u pionirskoj službi da sam zažalio što nisam počeo ranije. Posebno sam voleo da svedočim u luci u Geteborgu, gde sam često razgovarao sa članovima posada teretnih brodova iz raznih zemalja.

 U proteklih pedeset godina, imao sam čast da doprinesem tome da dobra vest bude dostupna ljudima koji govore raznim jezicima. Da vam ispričam kako je sve počelo.

Rad sa MEPS-om

 Da bih se izdržavao u pionirskoj službi, radio sam nepuno radno vreme kao tipograf. U to vreme je došlo do revolucije u štamparskoj industriji. Više se nije koristio olovni slog, već su se tekst i slike prenosili pomoću fotosloga. Naučio sam da koristim najsavremeniju kompjutersku opremu za štampanje kako bih pripremao ploče za štamparsku presu.

Na dan našeg venčanja

 Godine 1980, oženio sam se stalnom pionirkom po imenu Helen, koja je kao i ja volela da upoznaje ljude iz raznih delova sveta i da otkriva nove kulture. Imali smo cilj da pohađamo školu Galad i postanemo misionari.

 Međutim, pošto sam imao iskustva u štampanju, Helen i ja smo pozvani da služimo u Betelu u Švedskoj. Organizacija je htela da uvede neke nove tehnologije kako bi se poboljšale metode štampanja. Zato smo 1983. pozvani u Betel u Volkilu, u državi Njujork, da bismo dobili obuku u vezi s novim višejezičnim elektronskim fotoslog sistemom (MEPS) a koji su braća razvijala.

Priprema MEPS opreme za Hongkong, Meksiko, Nigeriju i Španiju

 Saznali smo da je MEPS kompjuterski sistem koji omogućuje da se tekst otkuca na različitim pismima, sastavi sa slikom i zatim se stranica pripremi za štampu. Naš zadatak je bio da pomoću MEPS-a razvijemo nove fontove da bi se naša literatura mogla štampati na više jezika. Danas, decenijama kasnije, Jehovini svedoci objavljuju dobru vest na preko 1 000 jezika.

 Nakon nekog vremena smo Helen i ja poslati u Aziju kako bismo pomogli da se doda više jezika u MEPS sistem. Bili smo srećni što ćemo dati svoj doprinos tome da dobra vest bude dostupna na više jezika.

Kulturološki šok

 Helen i ja smo 1986. stigli u Indiju. To je bio veliki kulturološki šok za nas! Kada smo stigli u Bombaj, koji se danas zove Mumbaj, sve nam je bilo novo i nepoznato i bili smo van sebe zbog toga. Švedska i indijska kultura su dva različita sveta! Te prve sedmice smo ozbiljno razmišljali o tome da se vratimo kući.

 Međutim, nakon nedelju dana, oboje smo došli do istog zaključka: Moramo naći načina da se prilagodimo novim okolnostima. Oduvek smo želeli da budemo misionari. Kako sada da odustanemo kad smo konačno dobili priliku da služimo u drugoj zemlji?

 Zato nismo otišli odatle, nego smo odlučili da učinimo sve što je do nas da bismo se prilagodili potpuno drugačijem načinu života. Zahvaljujući tome smo brzo zavoleli Indiju. Čak smo s vremenom naučili i dva njihova jezika, gudžarati i pandžapski.

Život u Mjanmaru

Helen i ja u mjanmarskoj narodnoj nošnji u Dvorani Kraljevstva

 Godine 1988. poslati smo u Mjanmar, zemlju koja se nalazi između Kine, Indije i Tajlanda. Politička situacija u Mjanmaru je bila napeta i vojska je preuzela vlast u većem delu zemlje. U to vreme MEPS još uvek nije podržavao pismo koje se tamo koristi, a nije bilo ni nekog drugog programa koji bi mogao da ga zameni. Zato je naš prvi zadatak bio da dizajniramo karaktere za to pismo i da ih zatim odnesemo nazad u Volkil kako bi se uvrstili u MEPS.

 Na aerodromu, Helen je nosila crteže tih karaktera u svojoj tašni. U nestabilnoj političkoj situaciji koja je tada vladala, lako se moglo desiti da nas policija uhapsi ukoliko kod nas pronađe mjanmarsku literaturu. Ali kada su policajci pretresali Helen, ona je digla ruke uvis. Niko nije primetio da drži tašnu u ruci!

MEPS je znatno poboljšao kvalitet štampanja

 Osim što smo dizajnirali karaktere za mjanmarsko pismo, naš zadatak je bio i da tamošnjim prevodiocima obezbedimo laptopove i štampače i obučimo ih da koriste MEPS. Većina njih nikada nije videla kompjuter, ali su bili spremni da uče. Nedugo nakon toga nisu više morali da koriste zastarele komercijalne štamparske prese u kojima su se ručno slagali slogovi. Time se znatno poboljšao kvalitet naših publikacija.

Služba u Nepalu

 Helen i ja smo 1991. poslati u Nepal, zemlju koja se nalazi na južnim obroncima Himalaja. U to vreme je postojala samo jedna skupština i bilo je svega nekoliko publikacija na nepalskom jeziku.

 Ubrzo nakon što smo došli, na nepalski je prevedeno još publikacija koje su se posle koristile u službi. Danas u Nepalu ima oko 3 000 Jehovinih svedoka u preko 40 skupština, a Spomen-svečanosti 2022. prisustvovalo je preko 7 500 ljudi!

Brošura na jeziku lahu

 Sredinom 1990-ih, misionari koji su živeli u gradu Čiang Maj, na Tajlandu, počeli su da propovedaju Lahu plemenima na planinskom području. Jezikom lahu govore ljudi koji žive blizu granice sa Kinom, Laosom, Mjanmarom, Tajlandom i Vijetnamom. Nažalost, tada nismo imali publikacije na tom jeziku.

 Jedan mladić koji je proučavao s misionarima preveo je brošuru „Gle! Sve novo tvorim“ sa jezika taj na lahu. Onda su on i još neki ljudi iz njegovog sela skupili novac i poslali ga zajedno sa brošurom u podružnicu. U propratnom pismu su napisali da bi voleli da svi ljudi koji govore njihovim jezikom čuju za istinu za koju su oni saznali iz te brošure.

 Nekoliko godina kasnije, Helen i ja smo obučavali prevodioce za jezik lahu da koriste MEPS. Jedan od prevodilaca bio je brat koji se nedavno krstio i koji je služio u prevodilačkom odeljenju u Čiang Maju. Kako smo se samo iznenadili kada smo saznali da je to mladić koji je prvi preveo brošuru „Gle! Sve novo tvorim“ na jezik lahu!

 Helen i ja smo se 1995. vratili u Indiju gde smo radili sa prevodiocima u podružnici. Obučavali smo ih da koriste MEPS alatke koje su im bile neophodne za njihov posao. Danas na mnogim jezicima zastupljenim u Indiji postoji obilje literature koja pomaže ljudima da proučavaju Bibliju i krste se.

Ispunjen život

 Helen i ja od 1999. služimo u podružnici u Velikoj Britaniji. Sarađujemo sa timom za MEPS programiranje koji se nalazi u našem glavnom sedištu. Drago nam je što imamo priliku da u Londonu propovedamo ljudima koji govore gudžarati i pandžapski. Kad god se na sajtu jw.org pojavi neki novi jezik, na našem području tražimo ljude koji govore tim jezikom i trudimo se da im prenesemo istinu.

 Srećan sam što sam u mladosti odlučio da ne živim za provod, već da postavim duhovne ciljeve. Kada se Helen i ja osvrnemo na sve ove godine, ne žalimo zbog svoje odluke da započnemo s punovremenom službom. Posetili smo više od 30 zemalja i videli iz prve ruke kako dobra vest stiže do ljudi iz svih naroda, plemena i jezika (Otkrivenje 14:6).

a Sada se zove višejezični elektronski sistem za obradu teksta. MEPS se takođe koristi i za proizvodnju elektronskih publikacija.