Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Bedelov prevod — doprinos boljem razumevanju Biblije

Bedelov prevod — doprinos boljem razumevanju Biblije

KADA je 1627. engleski sveštenik Vilijam Bedel otišao u Irsku, zatekao je veoma neobičnu situaciju. Nad Irskom, koja je bila pretežno katolička zemlja, vladala je protestantska Velika Britanija. Protestanti su već preveli Bibliju na mnoge evropske jezike. Međutim, izgleda da niko nije bio zainteresovan za to da je prevede na irski.

Bedel je smatrao da irski narod „ne treba da bude zapostavljen zato što ne zna engleski“. Započeo je s prevođenjem Biblije na irski, ali mnogi su se žestoko protivili tome, naročito protestanti. Zašto?

OTPOR PREMA UPOTREBI IRSKOG JEZIKA

Bedel je odlučio da nauči irski. Kada je postao rektor Triniti koledža u Dablinu, podsticao je studente da koriste irski jezik. Za to se zalagao i kasnije, kada je postao biskup Kilmora. Bedelov cilj je bio sličan onome koji je imala engleska kraljica Elizabeta I kada je osnovala Triniti koledž. Ona je želela da se tamo školuju sveštenici koji će njene podanike poučavati Bibliji na njihovom maternjem jeziku.

Većina ljudi u biskupiji Kilmor govorila je irski. Zato je Bedel insistirao na tome da i sveštenici govore irski, pa se s tim zahtevom obratio i vlastima. To je bilo u duhu reči iz 1. Korinćanima 14:19, gde je apostol Pavle napisao: „U skupštini bih radije rekao pet razumljivih reči, da i druge poučim, nego deset hiljada reči drugim jezikom“, to jest jezikom koji gotovo niko ne razume.

Međutim, uticajni ljudi su se na svaki mogući način trudili da zaustave Bedela. Istoričari navode da su neki tvrdili da je upotreba irskog jezika „opasna za državu“, dok su drugi govorili da je to „protiv vladinih interesa“. Neki su smatrali da je Englezima u interesu da drže Irce u neznanju. Doneti su čak i neki zakoni koji su zahtevali od Iraca da se odreknu svog jezika i kulture i da nauče engleski jezik i prihvate engleske običaje.

PREVOÐENJE BIBLIJE

Bedela nisu zastrašili takvi kruti i uskogrudi stavovi. Početkom 30-ih godina XVII veka, prionuo je na prevođenje Biblije na irski. Kao osnovu je koristio nedavno objavljen engleski prevod (King James Version iz 1611). Želeo je da njegov prevod bude razumljiv što većem broju ljudi. Bio je uveren da narod ne može pronaći put do večnog života sve dok je Biblija za njih tajanstvena knjiga (Jovan 17:3).

Bedel nije bio prvi koji je tako mislio. Tridesetak godina ranije, biskup Vilijam Danijel je takođe uvideo koliko je teško da ljudi razumeju Bibliju ako je ona napisana „na jeziku koji im je potpuno stran“. Danijel je preveo grčki deo Biblije na irski, dok je Bedel prevodio hebrejski deo. Rad ova dva prevodioca objedinjen je u takozvanoj Bedelovoj Bibliji. To je prva celokupna Biblija na irskom i 300 godina je bila jedini prevod na tom jeziku.

Kako je teklo prevođenje hebrejskog dela Biblije? Bedel je taj zadatak poverio dvojici ljudi kojima je irski bio maternji jezik. Zatim je on sam, pošto je veoma dobro poznavao hebrejski jezik, pažljivo proveravao i ispravljao svaki prevedeni stih. U tome mu je pomagao još jedan pouzdani saradnik ili katkad dvojica njih. U svom radu su se osvrtali na italijanski prevod Ðovanija Diodatija, jednog teologa iz Švajcarske. Takođe su koristili grčku Septuagintu i jedan značajan drevni hebrejski manuskript.

Bedel i njegovi saradnici su koristili Božje ime na nekim mestima u Bibliji i time sledili stope onih koji su radili na prevodu King James, a koje je Bedel uglavnom lično poznavao. Na primer, u Izlasku 6:3 su preneli Božje ime, Jehova. Bedelov rukopis se čuva u Maršovoj biblioteci u Dablinu. (Videti okvir „Bedel dobija priznanje“.)

OBJAVLJIVANJE BIBLIJE

Bedel je svoj prevod završio oko 1640, ali nije mogao da ga objavi. Zašto? Između ostalog, zato što je još uvek nailazio na žestok otpor. Zlobni protivnici su želeli da obezvrede rad njegovog glavnog prevodioca, pa su ga najpre oklevetali, a zatim i zatvorili. Međutim, to nije bilo sve. U Irskoj je 1641. izbila i krvava pobuna protiv Engleza. Iako je Bedel bio Englez, Irci su ga neko vreme štitili pošto su bili svesni toga da se iskreno zalagao za njihov narod. Međutim, pobunjenički vojnici su ga na kraju ipak uhvatili i držali u veoma lošim uslovima, što je dovelo do njegove prevremene smrti 1642. Bedel nije doživeo objavljivanje svog prevoda.

Naslovna strana Bedelovog rukopisa (oko 1640) i stranica iz Biblije koja je objavljena 1685.

Bedelov rad je mogao biti zauvek izgubljen kada su protivnici pretresli i uništili njegovu kuću. Na sreću, jedan njegov blizak prijatelj je uspeo da spase sve prevedene tekstove. S vremenom je do njih došao Narsis Marš, koji je kasnije postao nadbiskup Armaga i poglavar crkve u Irskoj. On se odvažio da 1685. objavi Bedelovu Bibliju, a to je uspeo zahvaljujući finansijskoj podršci naučnika Roberta Bojla.

ZNAČAJAN DOPRINOS

Bedelova Biblija nije poznata kao neki drugi prevodi, ali je mnogo doprinela tome da ljudi koji govore irski bolje razumeju Bibliju. Koristila je ne samo ljudima u Irskoj, već i u Škotskoj i na mnogim drugim mestima. Zahvaljujući tome što su ljudi mogli da čitaju Božju Reč na svom jeziku, mogli su i da zadovolje svoje duhovne potrebe (Matej 5:3, 6).

„Zahvaljujući Bedelovom prevodu, čuli smo reči iz Biblije na svom maternjem jeziku. Tako smo moja porodica i ja saznali divnu istinu koja se u njoj nalazi“

Bedelova Biblija i dan-danas koristi onima koji vole istinu. Jedan Irac kaže: „Zahvaljujući Bedelovom prevodu, čuli smo reči iz Biblije na svom maternjem jeziku. Tako smo moja porodica i ja saznali divnu istinu koja se u njoj nalazi.“