Vrati se na sadržaj

OBJAŠNJENJE BIBLIJSKIH STIHOVA

2. Timoteju 1:7: „Jer nam Bog ne dade duha straha“

2. Timoteju 1:7: „Jer nam Bog ne dade duha straha“

 „Jer Bog nam nije dao duh koji nas čini plašljivima, nego duh koji nam daje snagu, ljubav i razboritost“ (2. Timoteju 1:7, prevod Novi svet).

 „Jer nam Bog ne dade duha straha, nego sile i ljubavi i čistote“ (2. Timoteju 1:7, Daničić–Karadžić).

Značenje 2. Timoteju 1:7

 Bog nam može pomoći da hrabro činimo ono što je ispravno. On ne želi da budemo plašljivi – da nas strah toliko obuzme da nismo u stanju da postupamo onako kako on želi.

 U ovom stihu se spominju tri stvari koje nam Bog daje da bismo savladali strah i postupali hrabro. Razmotrimo sada svaku od njih.

 „Snaga.“ Hrišćani hrabro služe Bogu čak i kad se suoče sa moćnim neprijateljima i teškim situacijama. Oni se ne povlače iz straha (2. Korinćanima 11:23-27). Kako im to uspeva? Apostol Pavle je to ovako objasnio: „Sve mogu uz pomoć onoga koji mi daje snagu“ (Filipljanima 4:13). Bog svojim slugama daje izuzetnu snagu koja im pomaže da mu ostanu verni šta god da se desi (2. Korinćanima 4:7).

 „Ljubav.“ Hrišćani mnogo vole Boga i to im pomaže da hrabro zastupaju ono što je ispravno. Pored toga, ljubav prema bližnjima ih motiviše da druge stavljaju ispred sebe, čak i kad im se neko protivi ili im je život u opasnosti (Jovan 13:34; 15:13).

 „Razboritost.“ Kada se u Bibliji spominje razboritost najčešće se misli na nečiju sposobnost da donosi mudre odluke, koje su u skladu sa biblijskim načelima. Razborita osoba može trezveno i racionalno da razmišlja čak i kad je pod velikim pritiskom. Kada donosi odluke, ona uzima u obzir šta Bog misli zato što joj je prijateljstvo sa Bogom mnogo važnije od toga šta drugi misle.

Kontekst 2. Timoteju 1:7

 Druga poslanica Timoteju je zapravo pismo koje je apostol Pavle napisao svom dragom prijatelju i saradniku Timoteju. U tom pismu ga je ljubazno podstakao da se i dalje napreže u službi (2. Timoteju 1:1, 2). Timotej je bio mlad i pomalo stidljiv, što ga je možda sprečavalo da daje najbolje od sebe u skupštini (1. Timoteju 4:12). Ali Pavle ga je podsetio da mu je poveren jedan poseban dar – da služi svojoj braći i sestrama. Podstakao ga je da se ne stidi ni kad ispoljava autoritet koji kao nadglednik ima u skupštini, ni kad propoveda dobru vest, ni kad trpi nevolje zbog svoje vere (2. Timoteju 1:6-8).

 Ove reči su prvobitno bile upućene Timoteju, ali one pružaju garanciju svima koji danas služe Bogu da će im on pomoći da mu ostanu verni šta god da se desi.