Jehovini svjedoci čvrsto se drže onoga što Biblija kaže o proslavi Gospodinove večere a (1. Korinćanima 11:20). S druge strane, mnoga vjerovanja i obredi kojih se ostale religije drže kad se prisjećaju Kristove smrti nisu utemeljeni na Bibliji.

 Gospodinova večera slavi se u znak sjećanja na Isusovu žrtvenu smrt te zahvalnosti za ono što je on učinio za nas (Matej 20:28; 1. Korinćanima 11:24). Ona nije sakrament, odnosno nije vjerski čin kojim se vjerniku daje milost ili oproštenje grijeha. b Biblija uči da nam grijesi mogu biti oprošteni samo zahvaljujući vjeri u Isusa, a ne putem nekog vjerskog obreda (Rimljanima 3:25; 1. Ivanova 2:1, 2).

 Isus je svojim učenicima zapovjedio da slave Gospodinovu večeru, ali nije im konkretno rekao koliko često to trebaju činiti (Luka 22:19). Neki misle da to treba činiti svaki mjesec, neki svaki tjedan ili svaki dan, a neki pak nekoliko puta na dan ili kad god to smatraju potrebnim. Navest ćemo nekoliko čimbenika koji nam pomažu saznati koliko često treba slaviti Gospodinovu večeru.

 Isus je Gospodinovu večeru uspostavio na dan židovske Pashe, a umro je nešto kasnije istog tog dana (Matej 26:1, 2). To nije bio puki slučaj. Biblija Isusovu žrtvenu smrt uspoređuje s prinošenjem pashalnog janjeta (1. Korinćanima 5:7, 8). Pasha se slavila jednom godišnje (2. Mojsijeva 12:1-6; 3. Mojsijeva 23:5). I kršćani iz 1. stoljeća prisjećali su se Isusove smrti jednom godišnje. c Jehovini svjedoci drže se tog običaja budući da se on temelji na Bibliji.

 Gospodinova večera, koju je uveo Isus Krist, pomaže nam odrediti koliko često trebamo održavati Obilježavanje Kristove smrti, ali i utvrditi datum i vrijeme te svečanosti. Isus je Gospodinovu večeru uveo nakon zalaska Sunca 14. nisana 33. godine, prema biblijskom lunarnom kalendaru (Matej 26:18-20, 26). Po uzoru na prve kršćane, mi svake godine Obilježavanje Kristove smrti održavamo na taj datum. d

 Iako je 33. godine 14. nisana bio petak, Obilježavanje Kristove smrti može pasti na bilo koji dan u tjednu. Kako svake godine određujemo na koji dan pada 14. nisana? Koristimo istu metodu koja se koristila u Isusovo vrijeme, a ne metodu koja se koristi prilikom izrade suvremenog židovskog kalendara. e

 Kad je uveo Gospodinovu večeru, Isus je koristio beskvasni kruh i crno vino, koji su ostali od proslave Pashe (Matej 26:26-28). Stoga i mi koristimo kruh bez kvasca i bilo kakvih dodataka te čisto crno vino, a ne mošt, zaslađeno vino niti vino pojačano dodavanjem alkohola ili začina.

 Neke religije koriste kruh s kvascem. Međutim, u Bibliji kvasac često predočava grijeh i iskvarenost (Luka 12:1; 1. Korinćanima 5:6-8; Galaćanima 5:7-9). Zato samo kruh bez kvasca i drugih dodataka može biti prikladan simbol Kristovog bezgrešnog tijela (1. Petrova 2:22). Što reći o upotrebi mošta umjesto vina, uvriježenoj praksi u religijama koje zabranjuju konzumiranje alkohola? Biblija ne osuđuje umjereno pijenje alkohola (1. Timoteju 5:23). No ona ne podupire običaj da se umjesto vina koristi mošt prilikom proslave Gospodinove večere.

 Beskvasni kruh i crno vino simboliziraju Kristovo tijelo i krv. Oni se ne pretvaraju na neki čudotvoran način u njegovo doslovno tijelo i krv niti su doslovno tijelo i krv prisutni u elementima kruha i vina, kako to neki vjeruju. Navest ćemo neke biblijske argumente koji to potvrđuju.

•   Da je Isus zapovjedio svojim učenicima da piju njegovu krv, zapravo bi im zapovjedio da krše Božji zakon koji zabranjuje konzumiranje krvi (1. Mojsijeva 9:4; Djela apostolska 15:28, 29). No takvo što nije moguće jer Isus nikad ne bi naveo druge da krše Božji zakon o svetosti krvi (Ivan 8:28, 29).

•   Da su apostoli doslovno pili Isusovu krv, Isus ne bi rekao da se njegova krv tek treba proliti, ukazujući na to da on još nije žrtvovao svoj život (Matej 26:28).

•   Isus je žrtvovao svoj život “jednom zauvijek” (Hebrejima 9:25, 26). No kad bi se tijekom Gospodinove večere kruh i vino pretvarali u njegovo tijelo i krv, ispalo bi da Isus uvijek iznova prinosi svoju žrtvu.

•   Isus je rekao: “Činite ovo meni na spomen!” Dakle, tražio je od svojih sljedbenika da se sjećaju njegove žrtve, a ne da je ponavljaju (1. Korinćanima 11:24).

 Na čemu oni koji vjeruju u transsupstancijaciju, odnosno u to da se kruh i vino pretvaraju u Isusovo doslovno tijelo i krv, temelje svoje učenje? U mnogim prijevodima Biblije, primjerice u Jeruzalemskoj Bibliji, stoji da je Isus za vino rekao: “Ovo je krv moja” (Matej 26:28). No Isusove se riječi mogu prevesti i s “Ovo znači moju krv” ili “Ovo predočava moju krv”. f Kao što je često činio dok je poučavao druge, Isus je i tom prilikom koristio metaforu (Matej 13:34, 35).

 Na Obilježavanju Kristove smrti samo mali dio Jehovinih svjedoka uzima kruh i vino. Zašto ne svi?

 Isusovom prolivenom krvlju uspostavljen je “novi savez” koji je zamijenio savez što je postojao između Jehove Boga i starog Izraela (Hebrejima 8:10-13). Na Obilježavanju Kristove smrti kruh i vino uzimaju sudionici novog saveza, a to nisu svi kršćani, nego samo oni koji su od Boga dobili poziv za nebeski život (Hebrejima 9:15; Luka 22:20). Oni će vladati na nebu s Kristom, a Biblija kaže da će samo 144 000 osoba imati tu posebnu čast (Luka 22:28-30; Otkrivenje 5:9, 10; 14:1, 3).

 Za razliku od “malog stada”, odnosno onih koji su pozvani da vladaju s Kristom, velika većina nas nada se da će biti dio “velikog mnoštva”, koje će dobiti vječni život na Zemlji (Luka 12:32; Otkrivenje 7:9, 10). Mi koji se nadamo da ćemo živjeti na Zemlji ne uzimamo kruh i vino na Obilježavanju Kristove smrti, ali prisustvujemo tom važnom događaju jer osjećamo veliku zahvalnost za žrtvu koju je Isus učinio za nas (1. Ivanova 2:2).