Jednog hladnog vjetrovitog dana u kanadskoj pokrajini Alberti čovjek po imenu Bob vozio je oko 100 kilometara na sat, a onda je odjednom osjetio da nešto nije u redu sa stražnjom lijevom gumom. Isprva nije znao što se dogodilo, pa je odlučio nastaviti voziti još pet kilometara do svoje kuće.

 U pismu koje je stiglo u tamošnju dvoranu Jehovinih svjedoka Bob je objasnio što je dalje bilo. Napisao je: “Pored mene se pojavio automobil s petero mladih ljudi. Otvorili su prozor i rekli da mi je pukla guma. Zaustavili smo se pored ceste, a oni su se ponudili da mi zamijene gumu. Nisam znao imam li uopće rezervnu gumu i dizalicu. Dok sam sjedio pored ceste u svojim invalidskim kolicima, našli su gumu i dizalicu, zavukli se ispod automobila te promijenili gumu. Bilo je jako hladno i padao je snijeg. Oni su bili lijepo obučeni, ali to ih nije spriječilo da mi zamijene gumu, tako da sam mogao nastaviti put. Ne bih uspio bez njihove pomoći.

 Hvala tim mladim Jehovinim svjedocima koji su mi pomogli. Sreli su me jer su propovijedali u tom kraju. Oni stvarno žive po onome što propovijedaju. Spasili su me muka i zaista sam im zahvalan na tome. Nisam imao pojma da će tog dana na cesti biti ti mali anđeli.”