Mnogi turisti posjećuju čuvene slapove pored grada Pagsanjana na Filipinima. Ondje je odrastao moj otac Nardo, i to u teškom siromaštvu. Kad je vidio korupciju u vlasti, policiji i na radnom mjestu, postao je ogorčen i ljut.

 Bilo nas je osmero djece, a moji su roditelji naporno radili da bi nas mogli podizati. Često su dugo izbivali iz kuće jer su uzgajali usjeve u planinama. Moj brat Rodelio i ja puno smo se puta morali brinuti sami za sebe i dobro smo znali što znači biti gladan. U djetinjstvu se nismo puno igrali. Sa sedam godina svi smo počeli raditi na plantažama. Posao je bio naporan jer smo nosili kokosove orahe po strmim planinskim stazama. Kad bi nam teret bio pretežak da ga nosimo, onda smo ga morali vući.

 Otac nas je tukao, ali još nam je bilo bolnije gledati kako tuče našu majku. Pokušavali smo ga zaustaviti, no bili smo bespomoćni. Rodelio i ja potajno smo se dogovorili da ga ubijemo kad narastemo. Čeznuo sam za ocem koji bi nas volio!

 Razočaran i ljut zbog očevog nasilnog ponašanja, napustio sam obitelj s 14 godina. Neko sam vrijeme živio na ulici i počeo sam pušiti marihuanu. Kasnije sam se zaposlio — brodom sam prevozio turiste do slapova.

 Nekoliko godina nakon toga upisao sam fakultet u Manili. No budući da sam vikendom morao putovati na posao u Pagsanjan, ostajalo mi je jako malo vremena za učenje. Život mi je bio težak i činio mi se potpuno besmislenim, a marihuana više nije mogla odagnati moju tjeskobu. Počeo sam eksperimentirati s metamfetaminom, kokainom i heroinom. Droga i nemoral išli su ruku pod ruku. Bio sam okružen siromaštvom, nepravdom i patnjom. Mrzio sam vlast i smatrao je odgovornom za sve to. Pitao sam Boga: “Zašto je život ovakav?” Odgovore sam tražio u više religija, ali bezuspješno. Sve sam se više drogirao da bih lakše podnio očaj.

 Godine 1972. studenti su organizirali prosvjede protiv vlasti na Filipinima. Priključio sam se jednom prosvjedu na kojem je nasilje izmaknulo kontroli. Mnogi su bili uhićeni, a mjesecima kasnije u zemlji je proglašeno izvanredno stanje.

 Ponovno sam završio na ulici. Bilo me strah da me policija ne uhiti jer sam sudjelovao u pobuni. Da bih imao novca za drogu, krao sam, a potom počeo pružati nemoralne usluge bogatim ljudima i strancima. Bilo mi je svejedno hoću li živjeti ili umrijeti.

 U međuvremenu su moja majka i mlađi brat počeli proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Moj je otac pobjesnio zbog toga i spalio im svu biblijsku literaturu. No oni nisu odustali i postali su Jehovini svjedoci.

 Jednog dana jedan Jehovin svjedok počeo je razgovarati s mojim ocem o biblijskom obećanju o budućnosti i tome da će diljem svijeta zavladati prava pravda (Psalam 72:12-14). To se mom ocu toliko svidjelo da je odlučio saznati više. U Bibliji je pročitao Božje obećanje o pravednoj vlasti, ali i kako se, po Božjim mjerilima, treba ponašati muž i otac (Efežanima 5:28; 6:4). Nedugo nakon toga on i sva moja ostala braća i sestre postali su Jehovini svjedoci. Ja sam tada živio daleko od njih i nisam znao što se s njima događa.

 Godine 1978. preselio sam se u Australiju. No čak i u toj mirnoj i bogatoj zemlji nisam mogao pronaći unutarnji mir. Nastavio sam piti i drogirati se. Kasnije te godine posjetili su me Jehovini svjedoci. Svidjelo mi se kad su mi na temelju Biblije govorili o miru koji će vladati na Zemlji, ali bio sam oprezan i nisam baš odmah imao povjerenja u njih.

 Kratko nakon toga otišao sam na Filipine na nekoliko tjedana. Moja braća i sestre rekli su mi da naš otac daje sve od sebe kako bi postao bolja osoba, ali ja sam bio toliko ogorčen da sam izbjegavao svaki kontakt s njim.

 Moja mlađa sestra objasnila mi je na temelju Biblije zašto je život pun patnje i nepravde. Oduševilo me kad sam vidio da mi tinejdžerica koja ima malo životnog iskustva može dati odgovore na pitanja koja su me mučila. Prije odlaska otac mi je dao knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji. a Rekao je: “Prestani bježati. Ova će ti knjiga pomoći da nađeš ono što tražiš.” Potaknuo me da potražim Jehovine svjedoke kad se vratim u Australiju.

 Poslušao sam očev savjet i pronašao dvoranu Jehovinih svjedoka blizu svog doma u Brisbaneu. Pristao sam redovito proučavati Bibliju. Iz biblijskih proročanstava poput onog iz 7. poglavlja Danijela i 9. poglavlja Izaije saznao sam da će u budućnosti nad ljudima vladati Božja vlast, u kojoj nema ni traga korupciji. Doznao sam da ćemo živjeti u raju na Zemlji. Želio sam ugoditi Bogu, ali znao sam da ću morati kontrolirati svoje osjećaje, prestati piti i drogirati se te prestati živjeti nemoralno. Ostavio sam djevojku s kojom sam živio i oslobodio se ovisnosti. Moje pouzdanje u Jehovu sve je više raslo i to me potaknulo da mu se molim da mi pomogne učiniti i druge promjene.

 S vremenom sam shvatio da ono što učim stvarno može promijeniti čovjeka. Biblija kaže da uz iskren trud možemo obući “novu osobnost” (Kološanima 3:9, 10). Trudio sam se to učiniti i shvatio da mi braća nisu lagala kad su pričala o tome koliko se naš otac promijenio. Više nisam osjećao ljutnju ni odbojnost prema njemu, nego sam se želio pomiriti s njim. S vremenom sam mu oprostio i prestao gajiti mržnju koju sam odmalena nosio u srcu.

 U mladosti sam često postupao destruktivno i loše jer sam želio biti poput drugih. U mom se slučaju ispunilo biblijsko upozorenje da loše društvo čovjeka može odvesti na krivi put (1. Korinćanima 15:33). No među Jehovinim svjedocima našao sam pouzdane prijatelje i oni su mi pomogli da postanem bolja osoba. Tako sam upoznao i svoju divnu ženu Lorettu. Ona i ja pomažemo drugim ljudima da nauče kako im Biblija može koristiti u životu.

 Zahvaljujući Bibliji vidio sam kako moj otac postaje ono što nikad nisam mogao zamisliti — muž pun ljubavi i ponizan, miroljubiv kršćanin. Kad sam se 1987. krstio i postao Jehovin svjedok, sreo sam se s ocem i on me zagrlio prvi put u životu!

 Više od 35 godina otac je zajedno s mojom majkom govorio drugima o biblijskoj nadi. Postao je marljiv i brižan čovjek. Jako je volio pomagati drugima. Naučio sam ga poštovati i voljeti. Bio sam ponosan što sam njegov sin! Moj je otac preminuo 2016. i ostao mi je u lijepom sjećanju. Znam da smo i on i ja učinili velike promjene u svojoj osobnosti zahvaljujući primjeni biblijskih učenja. U meni više nema niti malo mržnje koju sam nekad osjećao. Jako sam sretan i što sam upoznao svog nebeskog Oca, Jehovu Boga, koji obećava okončati sve što obiteljima uzrokuje probleme.