Odrastao sam u Finskoj, u mirnom predgrađu grada Tamperea. Moja obitelj nije bila religiozna, ali cijenila je obrazovanje i lijepe manire. Budući da mi je mama iz Njemačke, u djetinjstvu sam znao otići kod bake i djeda u Zapadnu Njemačku.

 Odmalena sam volio sport. Najprije sam se bavio svim i svačim, ali s 14 godina odlučio sam se za tenis. Kad sam imao 16 godina, trenirao sam dva ili tri puta dnevno — dva puta s trenerom i navečer sam. Tenis me oduševljavao. Bio je to izazov i za moju psihu i za fizičku spremnost. Uživao sam izaći s prijateljima na pivo tu i tamo, ali nikad nisam upao u probleme zbog droge ili alkohola. Cijeli mi se život vrtio oko tenisa — ništa mi nije bilo važnije od toga.

 Sa 17 godina počeo sam igrati na ATP turnirima. a Kad sam pobijedio na nekoliko turnira, postao sam poznat u svojoj zemlji. S 22 godine bio sam među 50 najboljih tenisača svijeta.

 Godinama sam putovao po svijetu i profesionalno igrao tenis. Vidio sam predivna mjesta, ali postao sam i svjesniji mnogih problema u svijetu, naprimjer zločina, narkomanije i zagađenja okoliša. Kad sam bio u SAD-u, rekli su nam da ne idemo u neke četvrti zbog visoke stope zločina. Sve to stvarno me mučilo. Što je najgore, nisam uspio ispuniti prazninu koju sam osjećao iako sam se bavio nečim što sam jako volio.

 Moja djevojka Sanna počela je proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Bilo mi je pomalo smiješno to njeno zanimanje za religiju, ali nisam imao ništa protiv toga da proučava. Vjenčali smo se 1990, a ona je godinu dana kasnije postala Jehovin svjedok. Ja nisam bio religiozan, premda sam vjerovao da postoji Bog. Sjećam se da je moja baka u Njemačkoj često čitala Bibliju i čak me naučila moliti se.

 Jednog dana Sanna i ja bili smo u posjetu jednom bračnom paru Jehovinih svjedoka. Muž, Kari, pokazao mi je biblijsko proročanstvo o posljednjim danima (2. Timoteju 3:1-5). Ono je ostavilo zbilja snažan dojam na mene jer sam shvatio zašto ima toliko zla u svijetu. Tog dana nismo puno pričali o religiji. No otada sam s Karijem često razgovarao o Bibliji i sve što sam saznao imalo mi je smisla. Zbog tenisa i mojih čestih putovanja nismo se mogli redovito sastajati, ali Kari nije odustajao. Pismeno bi mi odgovarao na pitanja koja sam postavljao na tečaju. Biblija je logično odgovarala na sva važna životna pitanja. Malo-pomalo počeo sam shvaćati glavnu temu Biblije — Božje Kraljevstvo ostvarit će Božji naum. Kad sam saznao da se Bog zove Jehova i što je sve napravio za nas, bio sam uistinu zadivljen (Psalam 83:18). Najviše me impresionirala otkupna žrtva — ona nije samo tehnička ili pravna formalnost, nego izraz Božje ljubavi (Ivan 3:16). Saznao sam da mogu postati Božji prijatelj i zauvijek živjeti u raju u kojem će vladati mir (Jakov 4:8). Počeo sam se pitati: “Kako mogu pokazati zahvalnost Bogu?”

 Dugo sam razmišljao o svom životu. Iz Biblije sam saznao da najveća sreća proizlazi iz davanja i osjećao sam želju da svoja uvjerenja podijelim s drugima (Djela apostolska 20:35). Budući da sam se profesionalno bavio sportom, izbivao sam od kuće 200 dana godišnje zbog igranja na turnirima. Cijela moja obitelj bila je podređena meni — mojim treninzima, dnevnoj rutini, karijeri. Shvatio sam da moram učiniti promjene.

 Znao sam da mnogi neće razumjeti kako mogu perspektivnu sportsku karijeru ostaviti zbog vjere. No prilika da bolje upoznam Jehovu i dobijem vječni život vrednija je od svake pobjede na teniskom terenu, tako da mi prekid karijere nije preteško pao. Odlučio sam da neću obraćati pažnju na ono što bi drugi mogli reći. Na koncu, odluka je bila moja. Jedan redak iz Biblije dao mi je naročito veliku snagu da se oduprem takvom pritisku. Bio je to Psalam 118:6: “Jehova je na mojoj strani, neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek zemaljski?”

 Nekako u to vrijeme neki su mi sponzori ponudili odličan ugovor koji bi mi omogućio da godinama profesionalno igram tenis i da se ne brinem za financije. No ja sam već bio donio odluku. Zato sam odbio njihovu ponudu i s vremenom se prestao natjecati na ATP turnirima. Nastavio sam proučavati Bibliju i 2. srpnja 1994. postao Jehovin svjedok.

 Mene nije neka životna tragedija navela da počnem razmišljati o Bogu. Osim toga, nikad sebe nisam smatrao osobom koja traži istinu. Mislio sam da živim dobrim životom i da ne mogu tražiti ništa bolje za sebe. Ipak, izgledalo je kao da je biblijska istina samo čekala da je otkrijem. Saznao sam da život ima dublji smisao. Nisam ni sanjao da čovjek može voditi ovako lijep život. Naša obitelj jača je i povezanija nego ikad prije. Drago mi je što su naša tri sina krenula mojim stopama — ne kao sportaši, nego kao kršćani.

 Još uvijek volim igrati tenis. Godinama sam zarađivao baveći se poslovima povezanima s tim sportom, naprimjer kao trener i voditelj teniskog centra. No život mi se više ne vrti oko sporta. Prije sam svaki tjedan trošio puno sati na treninge da bih postao bolji i osvajao turnire. Sada sam punovremeni propovjednik i sretan sam što svoje vrijeme mogu koristiti kako bih drugima pomogao da saznaju i primjenjuju biblijska načela koja su meni promijenila život. Danas sam jako sretan zato što mi je odnos s Jehovom Bogom važniji od svega drugog i zato što s drugima mogu podijeliti nadu u bolju budućnost (1. Timoteju 6:19).