Mnogi ljudi znaju molitvu Očenaš, koju je Isus izgovorio kad je svoje sljedbenike učio kako se moliti. Ta je molitva zapisana u dijelu Biblije koji se obično naziva Novi zavjet. Molitva Očenaš počinje riječima: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti tvoje ime” (Matej 6:9). No Božje ime, koje glasi “Jehova” ili “Jahve”, vrlo se rijetko nalazi u prijevodima Novog zavjeta. Međutim, u tim se prijevodima spominju imena nekih lažnih bogova, kao što su Zeus, Hermes i Artemida. Ne bi li se onda u njima trebalo nalaziti i ime pravog Boga, koji je autor Biblije? (Djela apostolska 14:12; 19:35; 2. Timoteju 3:16).

 Lancelot Shadwell i Frederick Parker, engleski prevoditelji Biblije, smatrali su da Božje ime treba vratiti u Novi zavjet. Zašto vratiti? Zato što su zaključili da se Božje ime nalazilo u izvornom tekstu, ali da je kasnije bilo izbačeno. Kako su došli do tog zaključka?

 Shadwell i Parker znali su da se u tada dostupnim rukopisima Starog zavjeta, koji je uglavnom napisan na hebrejskom, Božje ime spominje na tisuće puta. Zato su se pitali zašto u postojećim rukopisima Novog zavjeta nema Božjeg imena u punom obliku. a Osim toga, Shadwell je primijetio da se u rukopisima Novog zavjeta Božje ime ne spominje čak ni onda kad se u njemu koriste neki izrazi koji su uobičajeni u Starom zavjetu, kao što je izraz “Jehovin anđeo”. Naime, prepisivači grčkog teksta Novog zavjeta, po svemu sudeći, zamijenili su Božje ime nekim drugim izrazima, naprimjer izrazom Kýrios, što znači “Gospodin” (2. Kraljevima 1:3, 15; Djela apostolska 12:23).

 I prije nego što su Shadwell i Parker objavili svoje prijevode, bilo je nekih engleskih prevoditelja koji su vratili Božje ime u svoj prijevod Novog zavjeta, ali samo na neka mjesta. b No kad je Parker 1863. objavio svoj prijevod Novog zavjeta – A Literal Translation of the New Testament – postao je, koliko je poznato, prvi engleski prevoditelj koji je vratio Božje ime na tako puno mjesta u Novom zavjetu. Tko su bili Lancelot Shadwell i Frederick Parker?

 Lancelot Shadwell (1808. – 1861.) bio je odvjetnik, dok je njegov otac, Sir Lancelot Shadwell, bio vicekancelar Engleske. Mlađi Shadwell bio je član Anglikanske crkve. Iako je vjerovao u Trojstvo, cijenio je Božje ime te je u jednom svom komentaru napisao da je ono veličanstveno. U svom prijevodu Matejevog i Markovog evanđelja upotrijebio je ime “Jehova” na 28 mjesta u glavnom tekstu i na 465 mjesta u bilješkama i napomenama.

 Shadwell je saznao kako se Bog zove vjerojatno iz hebrejskih rukopisa Starog zavjeta. Za prevoditelje koji su Stari zavjet preveli na grčki i zamijenili Božje ime izrazom Kýrios on je rekao da su nepošteni.

 Shadwell je u svom prijevodu ime “Jehova” prvi put upotrijebio u Mateju 1:20. U napomeni za taj redak napisao je: “U ovom i mnogim drugim recima u Novom zavjetu izraz [Kýrios] stoji umjesto riječi JEHOVA, a to je Božje ime. Izuzetno je važno vratiti tu riječ u engleske prijevode biblijskog teksta.” Osim toga, dodao je: “To se mora napraviti zbog Božjeg veličanstva i časti. Sam Bog otkrio je da njegovo ime glasi JEHOVA i najbolje što možemo učiniti jest koristiti to ime kad govorimo o njemu.” Zatim je napisao: “U našem službenom prijevodu Biblije [prijevodu King James] ime JEHOVA rijetko se spominje (...). Umjesto Božjeg imena piše Gospodin.” Shadwell je rekao da je “Gospodin (...) krajnje nedostojna titula za Kralja nad kraljevima” jer se čak i njemu, običnom čovjeku, ljudi obraćaju tom titulom.

 Shadwell je 1859. objavio svoj prijevod Matejevog evanđelja, a 1861. objavio je prijevod Matejevog i Markovog evanđelja. Time je njegov prevoditeljski pothvat došao kraju jer je 11. siječnja 1861. umro, u dobi od 52 godine. Ipak, njegov trud nije bio uzaludan.

 Shadwellov prijevod Matejevog evanđelja došao je u ruke Fredericku Parkeru (1804. – 1888.), bogatom poslovnom čovjeku iz Londona koji je s već dvadesetak godina počeo prevoditi Novi zavjet. Za razliku od Shadwella, Parker nije vjerovao u učenje o Trojstvu. On je napisao: “[Neka] cijela Crkva [Božjeg] voljenog Sina (...) svim srcem prihvati istinu (...) i štuje jedino Svemogućeg Boga, Jehovu.” Parker je smatrao da se u rukopisima Novog zavjeta u kojima se riječ Kýrios koristi i za Gospodina Boga i za Gospodina Isusa ne razumije jasno tko je tko. Zato mu je bilo zanimljivo što je Shadwell u nekim recima riječ Kýrios preveo s “Jehova”.

 Kako je Parker došao do tih zaključaka? On je proučavao grčki jezik i napisao je nekoliko knjiga i traktata o grčkoj gramatici. Osim toga, postao je član Biblijskog instituta, koji je promicao istraživanje biblijskih rukopisa s ciljem da se naprave što bolji prijevodi Biblije na engleski jezik. Godine 1842. Parker je počeo objavljivati svoj prvi prijevod Novog zavjeta, a objavio ga je u nekoliko dijelova i izdanja. c

 Parker je nekoliko godina pisao o temama kao što su: Kada se izraz Kýrios odnosi na Gospodina Isusa, a kada na Gospodina Boga? Zašto se Kýrios često koristi kao ime, a ne kao titula?

 Kad je Parker vidio Shadwellov prijevod Matejevog evanđelja iz 1859. i njegove komentare o izrazu Kýrios, došao je do zaključka da u određenim kontekstima Kýrios “treba prevesti kao Jehova”. Zato je revidirao cijeli svoj prijevod Novog zavjeta i upotrijebio ime “Jehova” gdje god je smatrao da to nalaže kontekst ili gramatika grčkog jezika. Tako je 1863. objavio jednosveščani prijevod Novog zavjeta pod imenom A Literal Translation of the New Testament. U njemu se Božje ime nalazi na 187 mjesta u glavnom tekstu. Koliko je poznato, to je prvi objavljeni prijevod na engleskom jeziku u kojem se Božje ime koristi u cijelom Novom zavjetu. d

 Godine 1864. Parker je objavio djelo s naslovom A Collation of an English Version of the New Testament (...) With the Authorized English Version. U njemu je svoj prijevod Novog zavjeta usporedio s prijevodom King James kako bi istaknuo razlike između ta dva prijevoda. e

 Da bi pokazao zašto je važno vratiti Božje ime u Novi zavjet, Parker se osvrnuo na neke retke iz prijevoda King James, naprimjer Rimljanima 10:13, gdje piše: “Tko god prizove ime Gospodinovo, bit će spašen.” Zatim je upitao: ”Tko je čitajući ove retke u prijevodu King James mogao zaključiti da se izraz ‘Gospodin’ odnosi na Jehovu, a ne na njegovog Sina, našeg Gospodina Isusa Krista?”

 Parker je na objavljivanje i reklamiranje svojih traktata, članaka i drugih radova potrošio na tisuće funti, što je u ono doba bilo pravo bogatstvo. Naprimjer, jedne je godine na to potrošio 800 funti, što bi u današnje vrijeme iznosilo više od 100 000 funti. Isto tako, slao je besplatne primjerke mnogih svojih publikacija poznanicima i visokim crkvenim dostojanstvenicima jer je htio saznati njihovo mišljenje.

 Parkerovi prijevodi Novog zavjeta i njegova druga djela objavljeni su u vrlo maloj nakladi. Osim toga, neki bibličari ismijali su njegov rad. Tako su obezvrijedili hvalevrijedan trud koji su on, Shadwell i drugi prevoditelji uložili kako bi Božje ime vratili u Novi zavjet.

 Pogledajte zanimljiv 10-minutni video: Izložbe u Warwicku: “Biblija i Božje ime”