1. Zašto su stanovnici Šila tugovali?

SAMUEL je teška srca promatrao stanovnike Šila. Grad je grcao u suzama zbog žalosti i tuge. Koliko je samo žena i djece plakalo za svojim očevima, muževima, sinovima i braćom koji se nikad više neće vratiti kući! Izrael je pretrpio težak poraz od Filistejaca. Život je izgubilo oko 30 000 izraelskih ratnika, i to nedugo nakon što ih je u jednoj drugoj bici poginulo 4 000 (1. Sam. 4:1, 2, 10).

2, 3. Koje su nevolje zadesile stanovnike Šila?

² To nisu bile jedine nevolje što su snašle izraelski narod. Nakon prvog poraza koji su im nanijeli Filistejci, nevaljali sinovi velikog svećenika Elija, Hofni i Pinhas, iz Šila su odnijeli sveti kovčeg saveza. Taj kovčeg, koji je obično stajao u najsvetijoj prostoriji svetog šatora, bio je dragocjen u očima Izraelaca jer je on bio znak da je Bog s njima. Zato su ga ponijeli u bitku, misleći da će im na neki čudesan način pomoći izvojevati pobjedu. No Filistejci su ih opet porazili, oteli kovčeg te ubili Hofnija i Pinhasa (1. Sam. 4:3-11).

³ Kovčeg saveza stoljećima se nalazio u svetom šatoru u Šilu, a sada je dospio u ruke neprijateljima. Kad je devedesetosmogodišnji Eli čuo što se dogodilo, pao je natraške sa stolice i umro. Njegova snaha, koja je toga dana postala udovica, umrla je pri porodu. Prije nego što je izdahnula, rekla je: “Slava je iz Izraela u izgnanstvo otišla.” Doista, život u Šilu promijenio se zauvijek (1. Sam. 4:12-22).

4. Što ćemo razmotriti u ovom poglavlju?

⁴ Kako se Samuel nosio s tim mučnim događajima? Je li imao dovoljno vjere da pomogne narodu koji je izgubio Jehovinu naklonost i zaštitu? Svi se mi s vremena na vrijeme suočavamo s poteškoćama i razočaranjima koji bi mogli poljuljati našu vjeru. Pogledajmo stoga što možemo naučiti od Samuela.

5, 6. Što 1. Samuelova otkriva o 20-godišnjem razdoblju koje je uslijedilo nakon što je kovčeg bio otet i što je Samuel radio za to vrijeme?

⁵ Prva knjiga Samuelova govori što se dogodilo s kovčegom saveza nakon što je bio otet u boju s Filistejcima. Opisuje da je taj  neprijateljski narod trpio nevolje zato što je uzeo kovčeg, pa je bio prisiljen vratiti ga. Otad je, kaže izvještaj, prošlo “mnogo vremena, ukupno dvadeset godina”. O tom razdoblju Božja Riječ izvještava vrlo šturo i uopće ne spominje Samuela (1. Sam. 7:2). Što je on radio sve to vrijeme? Biblija nam pomaže odgovoriti na to pitanje.

⁶ Iz nje saznajemo da je Samuel, prije nego je kovčeg pao u ruke Filistejaca, “prenosio Božje riječi svemu Izraelu” (1. Sam. 4:1). A kad ga se, nakon tog dvadesetogodišnjeg razdoblja, ponovno spominje, kaže se da je imao običaj svake godine obilaziti tri izraelska grada kako bi sudio narodu i rješavao sporove. Potom bi se vratio kući u Ramu (1. Sam. 7:15-17). Samuel je uvijek vjerno izvršavao Božju volju, pa je očigledno i tijekom tih 20 godina imao pune ruke posla.

7, 8. (a) Koju je poruku Samuel prenio Izraelcima? (b) Kako je narod reagirao na Samuelove riječi?

⁷ Moralna iskvarenost i nevaljali postupci Elijevih sinova potkopali su vjeru naroda. Izgleda da su mnogi upravo zbog toga počeli štovati krive bogove. No Samuel nije dopustio da to utječe na njegovu vjeru. Svojim je sunarodnjacima rekao: “Ako se svim srcem svojim vraćate Jehovi, uklonite iz svoje sredine tuđe bogove i Aštarte te odlučno upravite srce svoje Jehovi i njemu jedinome služite! I on će vas izbaviti iz ruke filistejske” (1. Sam. 7:3).

⁸ Filistejci su u to vrijeme okrutno tlačili Izraelce. Budući da su izraelskoj vojsci nanijeli težak poraz, mislili su da mogu ugnjetavati Božji narod kako im se prohtije i da za to neće morati nikome odgovarati. Međutim Samuel je zajamčio Izraelcima da će se situacija promijeniti ako se vrate Jehovi. Jesu li ga poslušali? Samuel je sigurno bio presretan kad su uklonili idole i ponovno počeli služiti “jedino Jehovi”. Stoga je zapovjedio da se sav narod okupi u Mispi, gradu koji se nalazio u brdima sjeverno od Jeruzalema. Ondje su postili i pokajali se za težak grijeh koji su učinili štujući idole. (Pročitaj 1. Samuelovu 7:4-6.)

9. (a) Što su Filistejci namjeravali učiniti kad su saznali da su se Izraelci okupili u Mispi? (b) Kako je Božji narod reagirao kad je čuo da mu prijeti opasnost?

⁹ Kad su Filistejci saznali da su se Izraelci okupili u Mispi, odlučili su iskoristiti tu priliku da zatru čitav narod. Poslali su vojsku na taj grad kako bi napokon dokrajčili Jehovine sluge. Čuvši vijest da im je pogibelj sve bliže, Izraelci su se jako uplašili, pa su rekli Samuelu neka se moli za njih. On je to i učinio te je prinio  Jehovi žrtvu. Tijekom tog svetog obreda Filistejci su došli nadomak Mispe, spremni za boj. No Jehova je uslišio Samuelovu molitvu. “Zagrmio [je] na Filistejce silnom grmljavinom” u kojoj se mogla osjetiti sva njegova jarost, čime je izazvao pomutnju u njihovim redovima (1. Sam. 7:7-10).

10, 11. (a) Zašto možemo zaključiti da je grmljavina kojom je Jehova zagrmio na Filistejce bila nešto posebno? (b) Zašto je bitka koja se odigrala nadomak Mispe bila od presudne važnosti za Božji narod?

¹⁰ Filistejski vojnici nisu bili poput male djece koja se u strahu sakriju iza majke kad začuju grmljavinu. To su bili snažni, prekaljeni ratnici. Mora da je ta grmljavina bila nešto posebno, nešto što nikad dotad nisu čuli. Jesu li se uplašili zato što je zagrmjelo iz vedra neba ili zato što se strahovita tutnjava razlijegala po okolnim brdima, pa nisu mogli prepoznati odakle dolazi? Bilo kako bilo, ta je grmljavina Filistejcima utjerala strah u kosti. Potpuno smeteni, postali su laka meta. Izraelci su nagrnuli iz Mispe, napali ih i porazili. Krenuvši u potjeru za njima, “tukli [su] ih sve do mjesta južno od Bet-Kara”, u području koje se prostiralo jugozapadno od Jeruzalema (1. Sam. 7:11).

¹¹ Ta bitka bila je od presudne važnosti za Božji narod. Filistejci “više nisu dolazili na područje Izraela” dokle god je Samuel služio kao sudac. Tako je grad za gradom bio ponovno vraćen pod izraelsku vlast (1. Sam. 7:13, 14).

12. U kom je smislu Samuel učinio što je pravedno i koje su mu osobine pomogle da ostane vjeran Bogu?

¹² Nekoliko stoljeća kasnije apostol Pavao uvrstio je Samuela među vjerne suce i proroke koji su “učinili što je pravedno” (Hebr. 11:32, 33). Samuel ne samo da je činio što je dobro i pravedno u Božjim očima nego je i uspio potaknuti narod da postupa po uzoru na njega. To mu je pošlo za rukom zato što je strpljivo čekao Jehovu i nepokolebljivo mu služio unatoč tome što je doživio mnoga razočaranja. Osim toga bio je zahvalan za sve što je Jehova uradio za svoj narod. Nakon što su Izraelci izvojevali pobjedu kod Mispe, Samuel je ondje postavio kamen u spomen na veliko djelo za koje je bio zaslužan sam Jehova (1. Sam. 7:12).

13. (a) Koje osobine trebamo izgraditi ako želimo postupati po uzoru na Samuela? (b) Kada je važno početi razvijati osobine koje su krasile Samuela?

¹³ I mi nesumnjivo želimo biti pravedni u Božjim očima poput Samuela. On je bio strpljiv, ponizan i zahvalan Bogu za sve  što je činio za njega. (Pročitaj 1. Petrovu 5:6.) Kome od nas ne trebaju te osobine? Samuel je zacijelo bio sretan što je još u mladosti naučio biti strpljiv, ponizan i zahvalan Bogu jer se u kasnijim godinama suočio s puno težim kušnjama i razočaranjima.

14, 15. (a) Koje je razočaranje Samuel doživio kad je ostario? (b) Je li Samuel bio previše popustljiv otac poput Elija? Objasni.

¹⁴ Samuel se u biblijskom izvještaju sljedeći put spominje kao ostario čovjek. Dvojicu svojih sinova, Joela i Abiju, postavio je za suce narodu te im tako povjerio odgovornu dužnost. Nažalost, oni su izigrali njegovo povjerenje. Samuel je bio pošten i pravedan, ali njegovi su sinovi zastranili — zloupotrebljavali su svoj položaj za sebične ciljeve, izvrtali pravdu i primali mito (1. Sam. 8:1-3).

¹⁵ Jednoga dana izraelski su starješine došli k Samuelu i potužili se: “Sinovi tvoji ne idu putevima tvojim” (1. Sam. 8:4, 5). Je li Samuel već bio svjestan toga? Biblija o tome ništa ne govori. No za razliku od Elija, Samuelu se sigurno nije moglo prigovoriti da je previše popustljiv otac. Elija je Jehova opomenuo, a potom i kaznio, zato što svoje sinove nije ukorio za njihovu zloću. Rekao mu je: “Sinovima svojim iskazuješ veću čast nego meni”  (1. Sam. 2:27-29). Ali nikad nije dao naslutiti da je Samuel svojim ponašanjem zavrijedio sličnu pokudu.

16. S kojim se osjećajima nose roditelji čija djeca okrenu leđa Jehovi i kako Samuelovo iskustvo može pomoći roditeljima koji se nađu u takvoj situaciji?

¹⁶ Je li Samuel osjećao sram zbog nevaljalog ponašanja svojih sinova? Je li ga obuzela tjeskoba ili razdirala bol zato što se gorko razočarao u njima? U izvještaju se ne opisuje kako se Samuel zbog toga osjećao. Nažalost, mnogi roditelji itekako dobro znaju kroz što je vjerojatno prolazio. U ovom teškom vremenu u kojem živimo mnoga djeca i mladi ne slušaju svoje roditelje i prema njima se odnose bez imalo poštovanja. (Pročitaj 2. Timoteju 3:1-5.) Samuelovo iskustvo barem donekle može utješiti roditelje koji zbog postupaka svoje djece proživljavaju duboku emocionalnu bol te im pomoći da se ispravno postave prema svojoj djeci. Taj vjerni Božji sluga nije dozvolio da postupci njegovih sinova utječu na njegov način života. Važno je imati na umu da, čak i kad se riječima i ukorom ništa ne postiže, dobar roditeljski primjer može utjecati na srce djeteta i potaknuti ga da se promijeni. A roditelji se uvijek mogu truditi da njihov vlastiti život služi na čast njihovom Ocu, Jehovi Bogu — baš kao što je to činio i Samuel.

17. Što su izraelski starješine tražili od Samuela i kako je on reagirao na njihov zahtjev?

¹⁷ Samuelovi sinovi bili su pohlepni i sebični te ih nije bilo briga do kojih će posljedica dovesti njihovo postupanje. Skrenuvši mu pažnju na njihove grijehe, izraelski su starješine Samuelu rekli: “Postavi [nam] kralja da nam sudi, kao što je to kod svih naroda!” Da li se Samuel osjećao odbačenim kad je čuo što traže od njega? On je već desetljećima služio kao sudac u Jehovino ime. Međutim Izraelci više nisu željeli da im sudi običan prorok, već su htjeli kralja. Okolni narodi imali su kraljeve, a Izraelci se u tome nisu htjeli razlikovati od njih. Kako je Samuel reagirao na njihov zahtjev? U izvještaju čitamo: “U očima Samuelovim bilo je zlo što su [to] rekli” (1. Sam. 8:5, 6).

18. Kako je Jehova utješio Samuela i pokazao koliko su ga Izraelci povrijedili?

¹⁸ Samuel se, nedvojbeno uznemiren, obratio svom Bogu u molitvi. Što mu je Jehova kazao? “Poslušaj glas naroda u svemu što ti govori, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene da ne kraljujem nad njima.” Jehova je tim riječima utješio Samuela, ali i pokazao koliko su ga Izraelci povrijedili. Svom je proroku rekao neka ih upozori na visoku cijenu koju će morati platiti zato što žele da nad njima kraljuje čovjek. Samuel je učinio što je Jehova  tražio, no narod je uporno zahtijevao: “Neka kralj bude nad nama!” Budući da je Samuel uvijek u svemu bio poslušan svom Bogu, pomazao je kralja kojeg je Jehova izabrao (1. Sam. 8:7-19).

19, 20. (a) Je li Samuel nevoljko poslušao Jehovin nalog da pomaže Šaula za kralja? (b) Kako je Samuel nastavio pomagati Jehovinom narodu?

¹⁹ Je li Samuel Boga poslušao nevoljko, ljutito ili tek reda radi? Je li dopustio da razočaranje zatruje njegovo srce i da se u njemu rodi gorčina? Mnogi bi u sličnoj situaciji reagirali upravo tako, ali Samuel je postupio sasvim drugačije. Pomazao je Šaula za kralja i priznao da ga je sam Jehova izabrao da vlada nad njegovim narodom. Osim toga poljubio ga je, što je značilo da ga svesrdno prihvaća kao novog kralja i da je spreman pokoriti mu se. Narodu je rekao: “Jeste li vidjeli onoga koga je Jehova izabrao? Nitko nije kao on u svemu narodu” (1. Sam. 10:1, 24).

²⁰ Samuel se nije usredotočio na nedostatke čovjeka kojeg je Jehova odabrao za kralja, već na njegove lijepe osobine. A kako je gledao na sebe? Nije tražio priznanje prevrtljivih ljudi jer mu je bilo najvažnije što Jehova misli o njemu (1. Sam. 12:1-4). Povrh toga savjesno je izvršio zadatak koji mu je bio povjeren te je potaknuo svoje sunarodnjake da budu vjerni Jehovi Bogu. Njegove su riječi doprle do njihovog srca. Zato su ga stali preklinjati da se moli za njih, na što im je on rekao nešto uistinu dirljivo: “Ja nipošto ne želim zgriješiti Jehovi i prestati moliti se za vas. Poučit ću vas putu dobrom i pravom” (1. Sam. 12:21-24).

21. Kako nam Samuelov primjer može pomoći ako smo razočarani što je zadatak koji smo priželjkivali povjeren nekom drugom?

²¹ Jesi li ikada bio razočaran što je nekome drugom bila povjerena neka služba ili zadatak koji si priželjkivao? Samuelov primjer služi nam kao snažno upozorenje da ne smijemo dozvoliti da se u našem srcu ukorijene ljubomora i ogorčenost. (Pročitaj Mudre izreke 14:30.) U Božjoj službi ima obilje vrijednog i korisnog posla za svakoga tko mu želi vjerno služiti.

22. Zašto možemo reći da je Samuelovo dobro mišljenje o Šaulu bilo opravdano?

²² Samuelovo dobro mišljenje o Šaulu bilo je posve opravdano. Šaul ne samo da je privlačio pažnju svojim visokim stasom  nego je bio i vrlo hrabar, smion i snalažljiv, a uza sve to, barem isprva, skroman i samozatajan (1. Sam. 10:22, 23, 27). Pored svih tih lijepih osobina imao je i dragocjen dar koji je Bog podario svim ljudima — slobodnu volju, mogućnost da sam izabere svoj životni put i donosi vlastite odluke (5. Mojs. 30:19). Je li mudro iskoristio taj dar?

23. Koje je dragocjene osobine Šaul izgubio i kako je njegova oholost došla do izražaja?

²³ Nažalost, kad čovjek okusi vlast, skromnost i poniznost često brzo iščeznu iz njegovog srca. Tako je bilo i sa Šaulom. Nakon što je sjeo na prijestolje, uzoholio se. Oglušio se na Jehovine naredbe koje mu je Samuel prenosio. Jednom je prilikom nestrpljivo prinio žrtvu Jehovi iako je dobro znao da je treba prinijeti Samuel. Zato ga je prorok oštro prekorio te je prorekao da njegovi potomci neće sjediti na izraelskom prijestolju. Umjesto da izvuče pouku iz tog ukora, Šaul je postao još gori (1. Sam. 13:8, 9, 13, 14).

24. (a) Kako je Šaul pokazao neposlušnost Jehovi nakon bitke s Amalečanima? (b) Kako je Šaul reagirao na ukor koji je dobio i što je Jehova odlučio učiniti?

²⁴ Jehova je preko Samuela rekao Šaulu da se zarati s Amalečanima. Između ostalog, naredio mu je da pogubi njihovog zlog kralja, Agaga. No Šaul je poštedio Agaga i najbolju stoku, koju je po Jehovinoj zapovijedi također trebalo pogubiti. Kad je Samuel došao prekoriti Šaula zbog toga što nije izvršio Jehovinu riječ, Šaul je pokazao u kakvu se osobu prometnuo. Umjesto da ponizno prihvati ukor, počeo je opravdavati svoje postupke kako bi izbjegao odgovornost za ono što je učinio te je pokušao prebaciti krivnju na narod. Umanjivao je ozbiljnost opomene koju mu je Samuel dao tvrdeći da je dio stoke htio žrtvovati Jehovi. Samuel mu je rekao: “Znaj, poslušnost je bolja od žrtve.” Hrabro je ukorio kralja i obznanio mu što je Jehova odlučio učiniti — otrgnuti kraljevstvo od njega i dati ga drugom, boljem čovjeku * (1. Sam. 15:1-33).

25, 26. (a) Zašto je Samuel tugovao za Šaulom i kako ga je Jehova prekorio? (b) Što je Samuel naučio iz Jehovinih riječi zapisanih u 1. Samuelovoj 16:7?

 ²⁵ Šaulova nevjernost Jehovi duboko je potresla Samuela. Čitavu noć proveo je u usrdnoj molitvi. Izvještaj kaže da je tugovao za Šaulom. U njemu je vidio toliko potencijala, toliko dobra, a on ga je potpuno razočarao. To više nije bio čovjek kojeg je on poznavao — izgubio je sve lijepe osobine i okrenuo leđa Jehovi. Samuel ga do kraja života nije želio vidjeti. Ali nakon nekog vremena Jehova je svog proroka blago prekorio: “Dokle ćeš tugovati za Šaulom, kad sam ga ja odbacio da više ne kraljuje nad Izraelom? Napuni uljem rog svoj i kreni na put! Šaljem te Jišaju iz Betlehema, jer sam među sinovima njegovim izabrao sebi kralja” (1. Sam. 15:34, 35; 16:1).

²⁶ Ispunjenje Jehovinog nauma ne ovisi o vjernosti ili nevjernosti nesavršenih ljudi. Ako ga jedan čovjek iznevjeri, Jehova će pronaći drugoga koji će izvršiti njegov naum. Svjestan te činjenice, ostarjeli je Samuel prestao tugovati za Šaulom. Po Jehovinom je nalogu otišao u Betlehem, u Jišajevu kuću, gdje je upoznao nekoliko njegovih sinova, vrlo pristalih mladića. Jehova ga je odmah upozorio da ne gleda na njihovu vanjštinu. (Pročitaj 1. Samuelovu 16:7.) Samuel je na koncu upoznao i Jišajevog najmlađeg sina, Davida, kojeg je Jehova odabrao za budućeg kralja nad Izraelom.

27. (a) Što je Samuelu pomoglo da njegova vjera u Jehovu postane još snažnija? (b) Zašto bismo se trebali ugledati na Samuela?

²⁷ U svojim poznim godinama Samuel je uvidio koliko je bilo mudro što je Jehova odlučio postaviti Davida za kralja. Šaul je postao bolesno ljubomoran na Davida i čak ga je pokušao ubiti. Pored toga pobunio se protiv Jehove i postao otpadnik. Za razliku od njega David je pokazivao prekrasne osobine — hrabrost, čestitost, vjeru i odanost. Kako se Samuelov život bližio kraju, njegova je vjera postajala sve jača. Uvjerio se da nema tog problema ni razočaranja koje Jehova ne može ublažiti, otkloniti ili čak pretvoriti u blagoslov. Nakon što je gotovo sto godina odano služio Jehovi, Samuel je umro. Sasvim je razumljivo što je sav Izrael oplakivao smrt tog vjernog čovjeka. Svi Jehovini sluge trebali bi postupati po uzoru na Samuela i ugledati se na njegovu vjeru.