Biblijski izvještaj zapisan u Djelima apostolskim 2:5-11 govori o mnoštvu ljudi koje se okupilo u Jeruzalemu na Pedesetnicu 33. godine. I židovski povjesničar Filon, koji je živio u to vrijeme, u jednom je svom djelu pisao o proslavama židovskih blagdana u Jeruzalemu.

O hodočasnicima koji su dolazili u Jeruzalem Filon je napisao: “Na svaki blagdan dolazi nepregledno mnoštvo iz brojnih gradova — neki dolaze kopnom, a drugi morem, slijevaju se s istoka, zapada, sjevera i juga.” Osim toga, citirao je neke dijelove pisma koje je Agripa I, unuk Heroda Velikog, poslao rimskom caru Kaliguli. U tom je pismu Agripa rekao za Jeruzalem: “Sveti grad (...) nije samo prijestolnica provincije Judeje nego i većine drugih provincija jer su u pojedinim povijesnim razdobljima njegovi stanovnici napuštali grad i osnivali kolonije u susjednim zemljama.”

Agripa je naveo područja u kojima su bile osnovane židovske zajednice, uključujući i daleke krajeve kao što su Mezopotamija, sjeverna Afrika, Mala Azija, Grčka i otoci u Sredozemnom moru. “Premda se na tom popisu izričito ne spominju putovanja u Jeruzalem”, kaže bibličar Joachim Jeremias, “podrazumijeva se da su hodočasnici odlazili u taj grad jer je to bilo obavezno za odrasle Židove” (5. Mojsijeva 16:16).

U Jeruzalemu su se svake godine održavala tri blagdana: Pasha, Pedesetnica i Blagdan sjenica. U 1. stoljeću u vrijeme tih blagdana u Jeruzalem su se stjecale stotine tisuća hodočasnika iz cijelog Izraela i iz svih drugih zemalja u kojima su živjeli Židovi (Luka 2:41, 42; Djela apostolska 2:1, 5-11). Svi su oni trebali negdje odsjesti.

Neki su noćili kod prijatelja, a drugi u svratištima i konačištima. Mnogi su podigli šatore unutar ili izvan gradskih zidina. Isus je tijekom svog posljednjeg boravka u Jeruzalemu noćio u obližnjem gradiću Betaniji (Matej 21:17).

U blizini jeruzalemskog hrama pronađeni su ostaci građevina u kojima su se nalazili brojni bazeni. Pretpostavlja se da su te zgrade bile prenoćišta u kojima su hodočasnici mogli odsjesti i oprati se prije ulaska u hram. Natpis na jednoj od tih zgrada ukazuje na to da je Teodot, svećenik i predstojnik tamošnje sinagoge, “izgradio sinagogu za čitanje Tore te (...) konačište i sobe za smještaj siromašnih stranaca, a doveo je i vodu”.