Odrastao sam u Warialdi, gradiću u australskoj saveznoj državi Novom Južnom Walesu. Warialda je miran i prilično siguran grad, a većina tamošnjih stanovnika bavi se ratarstvom i stočarstvom.

U mojoj obitelji bilo je desetero djece, svi jedno drugom do uha. Ja sam najstariji, pa sam već s 13 godina počeo raditi kako bih svojim roditeljima pomogao spajati kraj s krajem. Budući da sam završio svega nekoliko razreda osnovne škole, nisam imao drugog izbora nego zaposliti se na farmi. Sa samo 15 godina radio sam kao gonič stoke te sam krotio divlje konje.

Život na farmi imao je i prednosti i mana. Volio sam svoj posao jer sam uživao raditi na otvorenom. Navečer sam znao sjediti pored vatre i promatrati zvjezdano nebo, uživajući u mirisima prirode. Bio sam uvjeren da je netko stvorio svu ljepotu koja me okruživala. Ipak, kretao sam se u lošem društvu. Ljudima s kojima sam radio svaka druga riječ bila je psovka i gotovo su svi pušili. Takvo okruženje negativno se odrazilo na mene, te je pušenje i psovanje postalo sastavni dio mog života.

Kad sam navršio 18 godina, otišao sam u Sydney s namjerom da pristupim vojsci, ali nisam bio primljen zato što nisam završio školu. No nisam se želio vratiti kući. Pronašao sam posao i godinu dana živio u Sydneyu. U to sam vrijeme prvi put razgovarao s Jehovinim svjedocima. Odazvao sam se na poziv da dođem na njihov vjerski sastanak, a ono što sam ondje čuo uvjerilo me da oni naučavaju istinu iz Biblije.

Međutim nakon nekog vremena odlučio sam se vratiti u unutrašnjost. Preselio sam se u Goondiwindi, mjesto koje se nalazi u saveznoj državi Queenslandu. Ondje sam pronašao posao i oženio se. Nažalost, u tom razdoblju života počeo sam piti.

 Moja žena i ja s vremenom smo dobili dva sina. Nakon njihovog rođenja počeo sam ozbiljno razmišljati o svom životu. Sjetio sam se nekih poučnih misli koje sam čuo na sastanku Jehovinih svjedoka i shvatio da ću, nastavim li po starom, upropastiti i sebe i svoju obitelj.

Kad sam u jednom starom broju časopisa Stražarska kula pronašao adresu australske podružnice Jehovinih svjedoka, poslao sam pismo u kojem sam zatražio pomoć. Kratko nakon toga na moja je vrata došao jedan Jehovin svjedok. U našem razgovoru osjetio sam da mi iskreno želi pomoći te sam ubrzo počeo proučavati Bibliju s njim.

Proučavajući Bibliju, postalo mi je jasno da moram učiniti korjenite promjene u svom životu. Riječi iz 2. Korinćanima 7:1 naročito su snažno djelovale na mene. Ondje je zapisan poticaj da se očistimo “od svake prljavštine tijela”.

Zbog toga sam odlučio prestati pušiti i prekomjerno piti. Te promjene zahtijevale su puno truda jer sam dugo bio ovisan o cigaretama i alkoholu. No nisam dopustio da me išta pokoleba u odluci da živim po Božjoj volji. U borbi protiv tih navika puno mi je pomogao savjet koji se nalazi u Rimljanima 12:2. Ondje stoji: “Ne dajte da vas i dalje oblikuje ovaj svijet, nego se preobrazite obnavljanjem svojega uma.” Shvatio sam da trebam promijeniti svoje razmišljanje i na nečiste navike početi gledati Jehovinim očima, a on i pušenje i prekomjerno pijenje smatra štetnim. Uz njegovu pomoć uspio sam se osloboditi tih poroka.

Ipak, najteže mi je bilo prestati psovati. Jako sam dobro znao da Biblija kaže: “Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta” (Efežanima 4:29). No trebalo mi je vremena da iz svog rječnika izbacim prostote. Često sam razmišljao o mislima zapisanima u Izaiji 40:26. Ondje piše: “Podignite uvis oči svoje i gledajte! Tko je to stvorio? Onaj koji izvodi vojsku njihovu po broju njihovu i sve ih zove po imenu. Zbog velike snage njegove i moćne sile njegove ne izostaje nijedno.” Mislio sam: “Ako je Bog mogao stvoriti beskrajni svemir, sigurno i meni može dati snage da promijenim način života kako bih mu bio po volji.” Na koncu sam, nakon puno uloženog truda i mnogo usrdnih molitvi, naučio zauzdati svoj jezik.

Dok sam radio kao gonič stoke, dane sam provodio praktički sam i nisam imao prilike razgovarati s ljudima. Ali pouka na vjerskim sastancima Jehovinih svjedoka pomogla mi je da se naučim lijepo izražavati i razgovarati s drugima o dobroj vijesti o Božjem Kraljevstvu (Matej 6:9, 10; 24:14).

Već nekoliko godina služim kao starješina u jednoj skupštini Jehovinih svjedoka. Sretan sam što mogu pomagati suvjernicima.

Zahvalan sam Jehovi što me smatra dostojnim svoje pouke i ne omalovažava me zato što nemam škole (Izaija 54:13). Na svojoj sam koži iskusio koliko su istinite riječi iz Mudrih izreka 10:22, gdje piše: “Blagoslov Jehovin obogaćuje.”