BIBLIJA kaže da su neki dijelovi Obećane zemlje bili veoma šumoviti i da je drveća ondje bilo napretek (Još. 17:15, 18; 1. Kralj. 10:27). No budući da u tom dijelu svijeta danas ima vrlo malo šuma, neki bi mogli dovesti u pitanje točnost biblijskih izvještaja.

U knjizi Life in Biblical Israel (Život u Izraelu u biblijsko doba) piše da je “u drevnom Izraelu šuma bilo puno više nego danas”. U gorskim predjelima pretežno su rasli alepski bor (Pinus halepensis), hrast oštrika (Quercus calliprinos) i jedna vrsta tršlje (Pistacia palaestina). U Šefeli, brežuljkastom području koje se nalazilo između središnjeg planinskog lanca i obale Sredozemnog mora, raslo je i mnoštvo divljih smokava (Ficus sycomorus).

U knjizi Plants of the Bible (Biljke u Bibliji) stoji da danas u nekim dijelovima Izraela više uopće nema drveća. Kako je došlo do toga? U toj se knjizi objašnjava da su šume postupno nestajale s tog područja. Ondje piše: “Ljudi su neprestano krčili prirodni biljni pokrov, ponajprije zato da bi imali više prostora za zemljoradnju i ispašu stoke, ali i zato da bi dobili građevni materijal i drvo za ogrjev.”