Budući da potječemo od prvog čovjeka, Adama, svi smo mi jedna velika obitelj. Iako bi članovi obitelji trebali voljeti i poštovati jedni druge, danas to često nije slučaj. No Bog voli ljude i želi da i oni jedni drugima pokazuju ljubav.

“Ljubi svog bližnjeg kao samog sebe” (LEVITSKI ZAKONIK 19:18).

“Ljubite svoje neprijatelje” (MATEJ 5:44).

Zapazite kako Bog opisuje ljubav u svojoj Riječi, u 1. Korinćanima 13:4–7:

“Ljubav je strpljiva i dobrostiva.”

Razmislite: Kako se osjećate kad su drugi strpljivi i dobri prema vama i kad se ne naljute na vas ako u nečem pogriješite?

“Ljubav nije zavidna.”

Razmislite: Kako se osjećate kad su drugi sumnjičavi prema vama ili vam zavide zbog nečega?

Ljubav “nije sebična”.

Razmislite: Kako se osjećate kad drugi poštuju vaše stavove i ne inzistiraju da uvijek sve bude po njihovom?

Ljubav “ne pamti zlo”.

Razmislite: Bog rado oprašta ljudima koji su mu zgriješili, ali se kaju zbog toga. Božja Riječ kaže: “Neće nas zauvijek ukoravati zbog naših grešaka niti će se vječno ljutiti na nas” (Psalam 103:9). Nismo li sretni kad nam drugi oproste ako smo ih povrijedili? Zar ne bismo onda i mi trebali opraštati drugima kad oni povrijede nas? (Psalam 86:5).

Ljubav se “ne raduje nepravdi”.

Razmislite: Sigurno nam ne bi bilo drago kad bi netko likovao nad našom nesrećom. Stoga se ni mi ne bismo trebali radovati što je nekoga snašla nevolja, čak ni ako se radi o osobi koja nam je učinila nešto nažao.

Da bismo imali Božji blagoslov, moramo voljeti druge onako kako to opisuje njegova Riječ, bez obzira na to koje su vjere, nacije ili dobi. Ljubav prema bližnjima možemo pokazati tako da pomažemo onima kojima je potrebna pomoć.