Neki darovi dragocjeni su zato što nam ih je dao netko tko uživa velik ugled ili netko koga mi osobno jako uvažavamo. Drugi darovi, iako možda nemaju veliku materijalnu vrijednost, prirasli su nam srcu zato što smo ih dobili od voljenog člana obitelji ili bliskog prijatelja. Jedan takav primjer opisan je u prethodnom članku. A kako je s otkupninom?

Kao prvo, Biblija kaže da je Bog “poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da bismo preko njega dobili život” (1. Ivanova 4:9). Upravo je iz tog razloga taj dar toliko dragocjen! Ima li tko veći i moćniji od Boga? Jedan hebrejski pjesnik napisao je o njemu: “Jedino [si] ti, kojemu je ime Jehova, Svevišnji koji je nad svom zemljom!” (Psalam 83:18). Doista, ne postoji važnija osoba od koje bismo mogli dobiti dar!

Kao drugo, Bog je naš Otac (Izaija 63:16). Drugim riječima, on je taj koji nam je darovao život! Osim toga, on se brine za nas baš kao što se vjeran, požrtvovan otac brine za svoju djecu. U drevno doba Bog je svoj narod nazvao “dijete voljeno” unatoč tome što mu je taj isti narod zadavao velike glavobolje. Bog je čak kazao da mu se duša “uznemirila zbog njega”, odnosno zbog njegovih grijeha. No usprkos svemu, naposljetku je rekao: “Doista ću mu se smilovati”  (Jeremija 31:20). Bog i danas ima takve duboke očinske osjećaje. On nije samo naš Svemogući Stvoritelj nego puno više od toga — on je naš brižni Otac i vjeran prijatelj! Nije li već samo zbog toga svaki njegov dar neizmjerno vrijedan?

Dar ima posebnu vrijednost kad je poklonjen iz ljubavi, a ne iz osjećaja dužnosti. Darovatelj koji je uistinu nesebičan ne očekuje ništa zauzvrat.

Bog je dao svog Sina za nas zato što nas voli. Biblija kaže: “U ovom se ljubav Božja očitovala na nama: Bog je poslao svog jedinorođenog Sina.” S kojim ciljem? “Da bismo preko njega dobili život” (1. Ivanova 4:9). Je li Bog bio dužan to učiniti? Ne, niti najmanje! Otkupnina koju je Isus platio skupocjen je dar koji smo dobili Božjom “nezasluženom dobrotom” (Rimljanima 3:24).

Zašto se može reći da je Božja dobrota “nezaslužena”? Biblija objašnjava: “Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas” (Rimljanima 5:8). Boga je njegova nesebična ljubav potaknula da se zauzme za slabe, bespomoćne i grešne ljude. Mi je ničim nismo zaslužili niti mu to ikada ičim možemo vratiti. Njegov dar najveći je izraz ljubavi u čitavoj povijesti.

Neki su darovi naročito dragocjeni zato što su od darovatelja tražili veliku žrtvu. Kad je osoba spremna rastati se od nečega što za nju ima veliku vrijednost, onda takav dar posebno cijenimo.

Bog je “dao svog jedinorođenog Sina” (Ivan 3:16). Da, on je bio spreman dati za nas nešto što najviše voli. Isus je vjekovima bio uz svog Oca i surađivao s njim dok je on stvarao svemir te mu je postao “naročita radost” (Mudre izreke 8:30). Biblija opisuje Isusa kao Božjeg “ljubljenog Sina” i kaže da je on “slika nevidljivog Boga” (Kološanima 1:13-15). Njihov odnos toliko je blizak da mi ljudi to ne možemo ni zamisliti.

Unatoč tome Bog “nije poštedio ni vlastitog Sina, nego ga je predao za sve nas” (Rimljanima 8:32). Jehova nam stvarno nije mogao dati vredniji poklon! Nijedan drugi dar nije ga toliko koštao.

Dar može biti iznimno vrijedan kada zadovoljava neku našu važnu i hitnu potrebu. Naprimjer, sigurno biste bili jako zahvalni nekome tko bi vam drage volje platio liječenje koje si ne možete priuštiti, a o kojem vam ovisi život. Taj bi dar za vas bio od neprocjenjive vrijednosti, zar ne?

“Kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti” (1. Korinćanima 15:22). Budući da smo potomci Adama, svi umiremo — nitko od nas ne može izbjeći bolest i smrt. Isto tako, nismo u stanju otplatiti svoj dug prema Bogu i iskupiti se za svoje grijehe. Tako bespomoćni i neznatni, mi ne možemo “oživjeti” ni sebe ni bilo koga drugoga. Biblija jednostavno kaže: “Nitko ne može otkupiti brata, niti dati Bogu otkup za njega.” Da mi moramo platiti otkupninu, ona bi ostala “neplaćena dovijeka” (Psalam 49:7, 8). Dakle, ako se uzme u obzir cijena otkupnine, jasno je da nam je očajnički potrebna pomoć. Kad bismo bili prepušteni sami sebi, za nas ne bi bilo nikakve nade.

Međutim, Jehova je s puno ljubavi samoinicijativno platio “liječenje” o kojem nam ovisi život.  Na taj će način preko Isusa “svi oživjeti”. No što se točno postiže otkupninom? “Krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha.” Da, ako vjerujemo u moć Isusove prolivene krvi, tada možemo dobiti oproštenje grijeha i vječni život (1. Ivanova 1:7; 5:13). A što će otkupnina značiti za naše voljene koje nam je oduzela smrt? “Budući da je smrt došla po čovjeku, i uskrsnuće mrtvih dolazi po čovjeku [Isusu]” (1. Korinćanima 15:21). *

Ništa se ne može usporediti s Isusovom žrtvom — nijedan drugi dar nije došao iz tako uzvišenog izvora niti je pružen s toliko ljubavi. Nitko nikada nije toliko žrtvovao za nas kao naš Bog, Jehova. I nijedan drugi dar nije nam toliko potreban kao žrtva koja nas oslobađa grijeha i smrti. Zaista, nijedan dar ne može se ni izdaleka mjeriti s neopisivom vrijednošću otkupnine!