Renata kaže: “Bolujem od jedne vrste genetskog poremećaja zbog kojeg stalno trpim bolove. Više ne znam što znači voditi ‘normalan’ život.” Jedna od stvari koja ju je najviše mučila bilo je to što se ponekad nikako nije mogla koncentrirati dok bi pokušavala proučavati Bibliju i razmišljati o duhovnim temama. No jako su je ohrabrile Isusove riječi iz Mateja 19:26: “Bogu je sve moguće.” Renata je uvidjela da Božju Riječ može proučavati i na drugačije načine. Budući da zbog jakih bolova ponekad gotovo uopće nije mogla čitati, počela je slušati audiosnimke Biblije i biblijskih publikacija. * Ona čak priznaje: “Da toga nemam, ne znam kako bih sačuvala svoj blizak odnos s Bogom.”

Kad je shrva tuga zato što više ne može raditi ono što je nekad mogla, Renata utjehu pronalazi u riječima iz 2. Korinćanima 8:12, gdje stoji: “Ako ste doista spremni darivati druge, nije važno koliko možete dati. Bog očekuje da date ono što imate, a ne ono što nemate” (Croatian Bible, Biblica, internetsko izdanje). Te riječi podsjećaju Renatu da je Bog sretan kad vidi njen trud, jer unutar svojih okolnosti ona čini sve što može.

Dolores, koju smo već više puta spomenuli, kaže: “Kći mi je imala 18 godina kad je umrla. Bol je bila  nepodnošljiva. Mislila sam da neću moći nastaviti sa životom. Nakon toga više ništa nije bilo isto.” Međutim, veliku utjehu pronašla je u riječima iz Psalma 94:19. Pisac tog psalma rekao je Bogu: “Kad su se umnožile u meni misli tjeskobne, utjehe su tvoje stale milovati dušu moju.” Dolores nastavlja: “Molila sam Jehovu da mi pokaže što da radim kako bih barem malo ublažila svoju bol.”

Nakon toga Dolores se zaokupila volonterskim radom koji je ispunjavao prazninu u njenom srcu. S vremenom joj je pao na pamet jedan primjer koji joj je pomogao da drugačije gleda na sebe: Kad se kreda slomi, ona nije beskorisna. I dalje se može koristiti za pisanje. Tako je Dolores rekla sebi da unatoč tome što je “slomljena”, još uvijek može puno toga dati drugima. Ona se prisjeća: “Odjednom mi je sinulo — ja proučavam Bibliju s drugim ljudima i pomažem im da u njoj pronađu utjehu, a zapravo Jehova na taj način mene podiže i tješi!” Čak je sastavila popis osoba za koje Biblija kaže da su također proživjele veliku bol i tugu. Tako je otkrila da su svi ti ljudi imali nešto zajedničko. Rekla je: “Svi do jednoga gorljivo su se molili.” Na koncu je zaključila: “Ne možeš dobiti odgovore ako ti Biblija na nekoj polici skuplja prašinu.”

Proučavajući Bibliju, Dolores je naučila još nešto — da se treba okrenuti budućnosti, a ne živjeti u prošlosti. Nadu i utjehu pružaju joj riječi da će “Bog uskrsnuti i pravedne i nepravedne” (Djela apostolska 24:15). Koliko čvrsto Dolores vjeruje u to da će Jehova njenu kćer vratiti u život? Neka ona sama odgovori: “Ja svoju kćer već vidim živu. Datum našeg susreta već je upisan na ‘kalendaru’ našeg nebeskog Oca. Vidim sebe i nju u našem vrtu toliko jasno kao onog dana kad sam je rodila i istog trena zavoljela.”