POSTOJE brojni razlozi zbog kojih čovjek može zadobiti teško oštećenje vida ili čak potpuno oslijepjeti. To se može dogoditi zbog raznih ozljeda i bolesti koje mogu uzrokovati oštećenja oka, vidnog živca ili mozga. Ljudi koji se suoče sa sljepoćom ili ozbiljnim oštećenjem vida u početku se obično ne mogu pomiriti s tim te se bore s tugom i strahom. No mnogi se uspiju prilagoditi novim životnim okolnostima, pa žive sretnim i smislenim životom.

Osjetilom vida primamo najviše informacija o svijetu oko sebe. Stoga se osoba koja izgubi vid počne više oslanjati na ostala osjetila, odnosno na sluh, njuh, opip i okus.

Istraživanja mehanizma neuroplastičnosti mozga pokazuju da uslijed raznih tjelesnih oštećenja u mozgu dolazi do strukturnih i funkcionalnih promjena. U jednom članku koji je objavljen u časopisu Scientific American piše: “Mnoštvo dokaza pokazuje kako mozak ima sposobnost reorganizacije. Kad ne može primati podražaje putem jednog osjetila, on se prilagodi i pojača funkciju drugih osjetila.” Navedimo neke primjere.

Sluh: Razni zvukovi iz okoline, primjerice glasovi ljudi i odjeci njihovih koraka, mogu pomoći osobi da stekne predodžbu o onome što je okružuje. “Naučio sam pamtiti i prepoznavati ljude po njihovom glasu, pa čak i po tome kako hodaju”, kaže slijepi čovjek kojemu je ime Fernando. Juan, koji je također slijep, kaže: “Slijepa osoba prepoznaje ljude po glasu.” Osim toga, kao i svi drugi ljudi, slijepi obraćaju pažnju na ton nečijeg glasa jer on može odražavati različite emocije.

Budući da slijepe osobe imaju izoštren sluh, pomoću zvukova mogu saznati puno toga o onome što ih okružuje, primjerice iz kojeg smjera dolazi neko vozilo, kolika je prostorija u kojoj se nalaze ili gdje su prepreke koje bi im se mogle naći na putu.

Njuh: Osjetilo njuha može čovjeku puno toga otkriti o njegovom okruženju. Ono mu može pomoći ne samo da prepozna  nešto po mirisu nego i da procijeni odakle miris dolazi. Naprimjer, kad hoda ulicom, osjetilo njuha može mu pomoći da vizualizira prostor i upamti gdje se nalaze pekarnice, kafići, restorani i razni drugi objekti. Naravno, tu mentalnu sliku prostora mogu upotpuniti i poznati zvukovi te informacije koje čovjek prima osjetilom opipa.

Opip: “Prsti su moje oči”, kaže Francisco. Slijepi se mogu puno bolje snalaziti u prostoru kad se služe štapom. U to se uvjerio i Manasés, koji je slijep od rođenja te se već u djetinjstvu naučio služiti štapom. On kaže: “Točno znam gdje se nalazim jer mi u orijentiranju pomažu moja druga osjetila, pamćenje i razni uzorci na pločniku koje razaznajem pomoću štapa.”

Osjetilo opipa ujedno omogućava slijepim osobama da čitaju publikacije objavljene na Brailleovom pismu. Danas mnogim slijepim osobama stoje na raspolaganju razna pomagala koja im omogućavaju da nastave stjecati nova znanja te obogaćivati svoj život usvajanjem moralnih i duhovnih vrednota. Osim što mogu čitati publikacije na brajici, mogu slušati audiosnimke te koristiti računalnu opremu za slijepe i slabovidne osobe. Zahvaljujući svemu tome mogu se dobro upoznati sa sadržajem Biblije i raznih publikacija u kojima se razmatraju biblijske teme. *

 Paqui i njezin muž, koje smo spomenuli u uvodu ovog članka, pronašli su neizmjernu utjehu i nadu u Bibliji i biblijskim publikacijama. Osim toga, veliku pomoć i podršku dobivaju od svojih suvjernika, Jehovinih svjedoka. Paqui kaže: “Sada živimo smislenim životom i sretni smo što smo koliko-toliko samostalni.”

Kao što smo vidjeli, slijepe osobe suočavaju se s posebnim izazovima. No u takvim situacijama do izražaja dolazi ljudska sposobnost prilagođavanja novim okolnostima i pozitivan stav prema životu. Lijepo je vidjeti kako se ti ljudi hrabro bore s raznim izazovima te uspijevaju živjeti sretnim i smislenim životom.