NEUSTRAŠIVI vojskovođa Džingis-kan, koji je krajem 12. stoljeća krenuo u osvajačke pohode, postavio je temelje velikog Mongolskog Carstva. Mongolija danas zauzima tek mali dio područja na kojemu se nekada prostirala moćna mongolska država. Na sjeveru graniči s Rusijom, a na zapadu, jugu i istoku s Kinom. Mongolija je jedna od najrjeđe nastanjenih država svijeta.

Tu zemlju krase raznovrsni krajolici — nepregledna stepska prostranstva, travnate nizine prošarane pitomim brežuljcima, planine čiji se vrhovi dižu nebu pod oblake te široke doline kojima teku velike rijeke i njihovi pritoci. Na jugu se proteže pustinja Gobi, u kojoj su pronađeni dobro očuvani fosili dinosaura. Velik dio mongolskog teritorija obuhvaća prostrani planinski ravnjak čija je prosječna nadmorska visina 1 580 metara. Stanovnici Mongolije svoju domovinu zovu Zemlja Plavog Neba. To joj ime itekako pristaje jer ima više od 250 sunčanih dana godišnje!

Mongoli su navikli na nesnosne vrućine i velike hladnoće. Ljeti temperatura zraka može dosegnuti  40 Celzijevih stupnjeva, dok tijekom hladnih zimskih mjeseci zna pasti čak 40 stupnjeva ispod nule. Gotovo trećina Mongola živi nomadskim načinom života. Budući da se većina njih bavi stočarstvom, i žene i muškarci ustaju u cik zore kako bi pomuzli koze, krave, deve i kobile. Mongoli uglavnom jedu mliječne proizvode i razne vrste mesa, od kojih najviše vole ovčetinu.

Žitelji Mongolije vrlo su gostoljubivi. Vrata svoga gera, prijenosnog kružnog šatora, uvijek ostave otključana tako da neznanci koje put nanese u njihov kraj mogu ući, odmoriti se i okrijepiti se hranom koju su im domaćini ostavili. Gostima se najčešće poslužuje i topao čaj s mlijekom začinjen s malo soli.

Mnogi stanovnici Mongolije ispovijedaju budizam. Od ostalih vjeroispovijesti u malom su postotku zastupljeni islam, šamanizam i kršćanstvo, a dobar dio stanovništva ne pripada nijednoj religiji. U Mongoliji živi preko 350 Jehovinih svjedoka, koji poučavaju o Bibliji više od 770 osoba.