Djela apostolska 11:1-30
11 Apostoli i braća koji su bili u Judeji čuli su da su i neznabošci* prihvatili Božju riječ.
2 Kad je Petar došao u Jeruzalem, pobornici obrezivanja+ počeli su mu prigovarati:
3 “Ušao si u kuću neobrezanih ljudi i jeo si s njima.”
4 Nato im je Petar podrobno ispričao što se dogodilo:
5 “Bio sam u gradu Jopi i molio sam se te sam imao viđenje. Vidio sam nešto poput velikog platna držanog za četiri kraja kako silazi s neba i spušta se do mene.+
6 Kad sam malo bolje pogledao, u njemu sam vidio razne četveronošce, divlje životinje, gmazove i ptice.
7 Čuo sam i glas koji mi je rekao: ‘Ustani, Petre! Kolji i jedi!’
8 Ali ja sam rekao: ‘Nipošto, Gospodine! U moja usta nikad nije ušlo ništa okaljano ni nečisto.’
9 No glas s neba odgovorio je po drugi put: ‘Ne zovi okaljanim ono što je Bog očistio.’
10 Glas se začuo i treći put, a onda je sve bilo uzeto natrag na nebo.
11 Upravo u tom trenutku pred kuću u kojoj smo boravili došla su tri čovjeka koja su iz Cezareje bila poslana po mene.+
12 Tada mi je duh rekao da pođem s njima bez oklijevanja. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće te smo ušli u Kornelijevu kuću.
13 On nam je ispričao da je u svojoj kući vidio anđela, koji je stao pred njega i rekao mu: ‘Pošalji ljude u Jopu i pozovi Šimuna zvanog Petar.+
14 On će ti kazati kako ti i sav tvoj dom možete biti spašeni.’
15 A kad sam počeo govoriti, na njih je sišao sveti duh kao što je u početku sišao i na nas.+
16 Tada sam se sjetio kako je Gospodin govorio: ‘Ivan je krstio vodom,+ a vi ćete biti kršteni svetim duhom.’+
17 Dakle, ako je Bog njima dao isti dar koji je dao i nama koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da sprečavam Boga u tome*?”+
18 Kad su to čuli, prestali su se buniti* i počeli su slaviti Boga, govoreći: “Dakle, Bog je i neznabošcima dao priliku da se pokaju kako bi dobili život.”+
19 A oni što su se raspršili+ zbog progona koji je započeo nakon Stjepanove smrti, došli su sve do Fenicije, Cipra i Antiohije, ali propovijedali su riječ samo Židovima.+
20 No kad su neki učenici s Cipra i iz Cirene došli u Antiohiju, počeli su razgovarati s ljudima koji su govorili grčki, objavljujući dobru vijest o Gospodinu Isusu.
21 Jehovina* ruka bila je s njima, pa su mnogi ljudi postali vjernici i povjerovali su u Gospodina.+
22 Vijest o njima došla je do skupštine u Jeruzalemu, pa su poslali Barnabu+ u Antiohiju.
23 Kad je on stigao onamo i vidio kako je Bog učenicima iskazao nezasluženu dobrotu, obradovao se i sve ih hrabrio da cijelim srcem ostanu vjerni Gospodinu.+
24 Naime, on je bio dobar čovjek, pun svetog duha i vjere. I velik broj ljudi povjerovao je u Gospodina.+
25 Tada je Barnaba otišao u Tarz potražiti Savla.+
26 Kad ga je našao, odveo ga je u Antiohiju. I tako su se cijelu godinu sastajali sa skupštinom i poučavali veliko mnoštvo ljudi. Upravo su u Antiohiji božanskom providnošću učenici prvi put nazvani kršćanima.+
27 U to su vrijeme proroci+ došli iz Jeruzalema u Antiohiju.
28 Jedan od njih, koji se zvao Agab,+ ustao je i nadahnut duhom prorekao da će po cijelom svijetu zavladati velika glad.+ To se i dogodilo za Klaudijeve vladavine.
29 Stoga su učenici odlučili poslati pomoć+ braći koja žive u Judeji, svatko prema svojim mogućnostima.+
30 To su i učinili – poslali su je starješinama po Barnabi i Savlu.+
