Istraživanja pokazuju da psi pomoću osjetila njuha mogu raspoznati starost, spol i raspoloženje drugih pasa. Pse se čak može obučiti da pronađu eksplozivne naprave i drogu. Ljudi najčešće koriste osjetilo vida kako bi upoznali svijet oko sebe, a psi se prvenstveno oslanjaju na osjetilo njuha. Mogli bismo reći da psi “čitaju” svojom njuškom.

 Razmislite o sljedećem: Pseći njuh na tisuće je puta istančaniji od ljudskog. Prema američkom Državnom zavodu za norme i tehnologiju, psi “mogu nanjušiti čak i bilijunti dio nekih spojeva. To je kao da netko uspije razaznati da je u olimpijskom bazenu otopljena otprilike četvrtina žličice šećera.”

 Kako to da psi imaju tako osjetljiv njuh?

•   Pseća njuška je vlažna i zato bolje razaznaje mirisne čestice.

•   Kad pas udahne, zrak se podijeli na dvije strane i samo dio zraka ode u pluća. Kad pas nešto onjuši, dio zraka putuje do dijela nosne šupljine koja sadrži receptore mirisa.

•   Dio zadužen za mirise može obuhvaćati i više od 130 kvadratnih centimetara. S druge strane, kod čovjeka obuhvaća samo 5 kvadratnih centimetara.

•   Psi imaju i do 50 puta više receptora mirisa od ljudi.

 Sve to psima omogućava da razlikuju različite komponente nekog mirisa. Naprimjer, mi možemo prepoznati miris juhe, ali pas može prepoznati svaki njen sastojak, kako kažu neki znanstvenici.

 Istraživači s instituta Pine Street Foundation, koji se bavi istraživanjem tumora, kažu da pseći mozak i njuška tvore “jedan od najsofisticiranijih detektora mirisa na svijetu”. Znanstvenici razvijaju elektroničke nosove koji će moći razotkriti eksplozivne naprave, krijumčarenu robu i bolesti, primjerice rak.

 Što vi mislite? Je li pseći njuh nastao igrom slučaja ili je djelo inteligentnog uma?