Povijest pruža čvrst temelj za vjerovanje da je Isus postojao. Komentirajući izvještaje povjesničara iz 1. i 2. stoljeća koji su govorili o Isusu i prvim kršćanima, Encyclopaedia Britannica (2002) navodi: “Ti neovisni izvještaji pokazuju da u staro doba čak niti protivnici kršćanstva nisu sumnjali u to da je Isus doista postojao. Isusovo postojanje prvi se put, i to bez nekog čvrstog temelja, počelo osporavati krajem 18, tijekom 19. i početkom 20. stoljeća.”

 U knjizi Jesus and Archaeology (2006) stoji: “Uvaženi povjesničari i arheolozi slažu se da je Židov imenom Isus, sin Josipov, uistinu postojao. Većina njih svoje gledište temelji na činjenici da danas znamo mnogo o Isusovom životu i učenjima.”

 Biblija potvrđuje da je Isus uistinu postojao. U njoj se navode imena njegovih predaka i članova obitelji (Matej 1:1; 13:55). Navode se i imena vladara te drugih ljudi na visokim položajima koji su bili Isusovi suvremenici (Luka 3:1, 2). Ti podaci potvrđuju vjerodostojnost biblijskih izvještaja.