Svi ljudi imaju ime. Nije li onda razumno zaključiti da i Bog ima ime? Da bismo se s nekim sprijateljili, najprije ga trebamo upoznati i saznati kako se zove. Slično je i s Bogom. Ako želimo biti njegovi prijatelji, trebamo ga upoznati i saznati njegovo ime.

 Bog kaže: “Ja sam Jehova. To je ime moje” (Izaija 42:8). Premda on ima mnogo titula, naprimjer Bog Svemogući, Svevišnji Gospodin i Stvoritelj, svojim vjernim slugama iskazuje čast jer ih potiče da mu se obraćaju po imenu (1. Mojsijeva 17:1; Djela apostolska 4:24; 1. Petrova 4:19).

 U mnogim prijevodima Biblije Božje ime zapisano je u 2. Mojsijevoj 6:3. Taj redak glasi: “Objavio sam se Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Bog Svemogući, ali imenom svojim Jehova nisam im se objavio.”

 U hrvatskom jeziku oblik “Jehova” prisutan je već nekoliko stoljeća. Istina je da mnogi bibličari daju prednost obliku “Jahve”, ali “Jehova” se koristi u velikom dijelu svijeta. Prvi dio Biblije pisan je na hebrejskom, jeziku u kojem se riječi čitaju zdesna nalijevo. U tom jeziku Božje ime zapisano je u obliku יהוה. Ta četiri suglasnika hebrejskog alfabeta obično se nazivaju tetragram, odnosno četveroslovlje, a najčešće se transliteriraju kao JHVH.